СРЂ

210

СРЂ — SRĐ

које nastadoše razvitkom civilizacije, obrta i trgovine, stvoriše za Dubrovnik nov položaj. Osobito u razvijanju političke, kulturne i ekonomske snage našega naroda pozvan je on, da vrši vrlo važnu zadaću. Kao što se svaki novi događaj nadovezuje na one, koji se prije njega zbiše, tako je i zadaća, koju su današnje vrijeme i savremene prilike namijenili Dubrovniku u odnošaju sa njegovom slavnom prošlosti. Dužnost je pak svih sinova Dubrovnika, da uznastoje shvatiti tu zadaću i sve moguće doprinijeti, 'da se izvede. Ali često razne okolnosti priječe jasan pogled, koji bi sve prozreo i dokučio. Sitnice svagdašnjega života svrću ga postrance. U velikim samo moinentima ispolji ono, što kroz toliko vremena ne mogosmo da uočimo. Jedan od takovih momenata je proslava pada republike dubrovačke. Vodeći računa o savremenim prilikama i predajući se prošlosti, ako smo i malo svijesni o značenju svih onih događaja, koji se od početka našeg narodnog bivstovanja do u naše dane zbiše, možemo da shvatimo : kakova mora biti ta proslava. Da toga shvaćanja nije falilo, dokaz je, što se je po mjesnim novinama pisalo, a još više u krugu inteligencije usmeno raspravljalo, o nekim pitanjima, koja bi imala da se prigodom stogodišnjice pada republike riješe. Na žalost dalje od neobvezatne izmjene misli nije se išlo. Šta više, pri službenoj proslavi kao da se na njih i zaboravilo. Neka od tih pitanja jesu: osnovanje pučkog sveučilišta, primorskog pozorišta, narodne biblioteke itd. Pišući tu skoro u jednom omladinskom listu* o ljetnom sveučilištu u Firenci, spomenuo sam, kako bi se i u Dubrovniku vrlo lako mogla zavesti slična ustanova, samo kad bi kod tamošnjih rodoljuba bilo i malo požrtvovnosti. Već su mnogi profesori i učenjaci, za mišljenje upitani, ne samo pozdravili radosno taj naum, nego i svoju saradnju obećali. I za druge dvije institucije bili su poduzeti neki koraci, koji bijahu u novinama velikom reklamom najavljeni, ali javnost nikad nije doznala, kako su završili. Pošto bi se o zadnjim dvjema institucijama imalo štošta da na dugo raspreda, ostaviću ih postrance za drugu pri-

* Vidi „Hrvatski djak" br. I.