СРЂ

212

СРЂ. — SRĐ.

trebi л svrsi jedne takove biblioteke pisao sam u više navrata u nekolike dalmatinske novine. Svojim člancima ni danas nemam šta da nadodam, krom da izrazim sumnju, da iz tog „Matičinog" brašna ne bude kolača, dok bude zudahnuta birokratizmom, koji za književnost nema srnisla. Da se tomu doskoči i oživi društvo, bilo bi najbolje, da se „Matica Dalmatinska" preseli u Dubrovnik ili u Split, kad je i onako u Zadru izvan ruke. Pozorišno pitanje imalo bi se polagano, ali trijezno riješiti u sporazumu sa svim upućenim i zanimanim faktorima u pokrajini, te apsolutno ne bi smjelo, da se Jokalizira. To je jedno općcmto kulturno pitanje pokrajine, koje treba u interesu našega narodno-prosvjetnog razvitka riješiti. No s pitanjem, kojim se baviin, nije u nikakvoj svezi, pa ne marim da se o njem u potankosti upuštam. Kad bi se osnovale ustanove, koje sam istaknuo — povodom stogodišnjice pađa republike dubrovačke — dostojnije proslave toga znamenitoga događaja ne bi moglo biti. Radeći na tome ne bismo samo uspostavljali slavne kulturne tradicije svoga grada, već bismo gradiii nove daleko ljepše i sjajnije, koje mu savremene prilike namjenjuju. Ko zna, ne će li jednom Dubrovnik da bude kulturno središte slovenskog juga ? — Grad to zaslužuje. Budimo čeda dvadesetog vijeka, pioniri napretka i slobode. Budimo Dubrovčani u pleinenitom značenju te riječi i među nama ne će biti mjesta lažnim prorocima, koje je kužna — vjerska i politička — nesnošljivost u naš grad snesla . ..