СРЂ

38

СРЂ. — SRĐ.

Da se vratimo na rad koji smo spomenuli, treba znati da su materijalna sredstva za nj barem toliko potrebna, koliko i dobra volja. A materijalnih sredstava, Bogu hvala, Dubrovnik ima. Nekoliko velikih bogataša broji negdašnja dubrovačka oblast, koji mogu da budu novi Pracati i Skočibuhe. Neka se oni trgnu, neka u njima zaigra dubrovačko srce, neka im se pridruže svi koje s Dubrovnikom ljubav veže, pa ne će faliti našemu Gradu samostalne universitatske fakultati, osnovaće se pozorišno društvo, zavod za vaspitanje djevojaka, trgovačka i praktična poljodjelska škola itd. itd. Znanost srpska i hrvatska obogatiće se jakim središtem, sloboda i dobrostanje će porasti. Ljudi od nauke pohodiće naš grad, diviće se ne samo prošloj veličini, nego i sadašnjemu sjaju; radovaće se svjetlosti nauke i slobode koja će s ovog bijenog časnog kamena sipati na cio slovinski narod od Jadrana do Bosfora. Srpski i hrvatski umjetnici hrliće k nama, da u dubrovačkom raju potraže ustanovu kao što su od prilike razne inostrane akademije u Rimu . . . Divna li sna ! . . . Sina dubrovačkog puka, koji će ovaj san pretvoriti u javu, te žrtvovati obilata novčana sredstva da se naš Grad podigne na kulturnu visinu, koja mu dolikuje, čeka spomenik mnogo sjajniji od Pracatova, i vječita zahvalnost cijelog srpsko-hrvatskog naroda. Njegovo veliko patriotsko djelo oživotvoreno radom odabranih čeda Dubrovnika i cijelog srpstva i hrvatstva stajaće tu da svakome glasno kaže i jasno dokaže, kako Dubrovnik može i mora biti jedan od kulturnih centara južnoslovenskih. Hoće li tvorac te sjajne zadužbine biti samo jedan sin Dubrovnika, hoće li ih biti više zajedno, iii kako drukčije, to od njih samih zavisi.