СРЂ

UKIDANJE DUBROTAČKE REPUBLIKE

95

moarima, najstarije plemstvo u Evropi a neke su mu porodice bile plemenite već od doba Karla Velikoga (f 814. po I.) Da se popuni nestašica vlastele, vijeće umoljenika upiše u nju nekoliko pučana. Stara vlastela, stari oligarhi, nazvaše onu novu vlastelu „uomini nuovi," što je jednako latinskomu „homo novus". Oligarhi ne mogoše podnositi ovu novu vlastelu, koja su imala mnogo pristalica u puku; tako se pocijepaše Dubrovčani u dvije stranke: u stranku stare vlastele, koja se zvala stranka Salamankeza, stranka čistih patricija, i u stranku Sorboneza, ili pučku stranku. Po tome se vidi, da se pučka stranka u Dubrovniku pojavila više nego sto godina prije francuske revolucije; nije dakle trebalo nego malo pobude spoija, da stranka preotme mah u Dubrovniku. To strančarenje poče malo godina iza potresa s nepopustljivosti oligarha, koji su hotjeli sačuvati nejednakost između starih i novih, i bješe već onda tako žestoko da pitanje n. pr. prednosti klupa u crkvi Malobraćana dovede jednom do jakog nemira i do početka bune. U drugoj poloviđ XVIII. v. ideje francuskih enciklopedista i francuske revolucije uvriježiše se i u Dubrovniku i među pukom i onom vlastelom, koja, mekoputna i objesna, nijesu više mogla podnositi moralnu strogost republikansku, te je vladala među starom vlastelom i tako se pobudiše simpatije prema Francuzima. U toliko pored dubrovačkih gubitaka u genoveskoj banci na koncu XVIII. vijeka, kad ono Massena osvoji Genovu i vlada dubrovačka dade u zajam francuskom direktoriju šest stotina tisuća franaka, nigda nevraćenih, bješe se bogatstvo u Dubrovniku neobično nagomilalo početkom XIX. v. do 1805. godine. Ovo bogatstvo bjehu stekli Dubrovčani brodeći po svijetu sa 170 broda, ili, kako Marmont kaže, sa dvije stotine i sedamdeset, jer je pravo zemljište Dubrovčana bilo more. S jedne se strane oligarhi naprezahu da očuvaju nejednakost između sebe i naroda priječeći n. pr. da se puk u samoj vanjskoj opremi nošnje izjednači s vlastelom, koja su više puta osornom riječi i vlasti zatnjerila sad komad odjeće gospođi iz puka, sad sviieni štit od dažda, sad primajući Sorboneze samo pred kućnim vratima hlaminama (kućnim pašmagama) na nogama. Ovi tjesnogrudni prkosi oligarha u Dubrovniku bjehu poznati po širokom svijetu, te sam Voltaire govori o strankama, koje kidišu u gradu.