СРЂ

vfiHB. ви И- 6 s.

СРЂ

SRĐ

А

Год. Л/ТГ ДУБРОВМИК, 1 Г марта 1 Qf)Q Б РGod. * "• DUBROVNIK, 1 <->• marta 1 Br. U.

RASTUČENE GUSLE*

Beranger.

Dođi k meni, moje pseto, moje jadno živinče; jeđi pored moga обајапја; ostaje mi još bijeli kolač: sutra ne eemo imati neg crno'g hljeba. Tuđinci, koji prijevarom pobjediše, rekoše mi juče u ovoj dolini: „Gut 1 ! da igramo." Ja ne htjedoh, a jedan od njih rastuce mi gusla. One bjehu seoska muzika. Nema više veselja! Nema sretnijeh dana. Kako ćemo igrat u hladu? Ko će milovanja razbuđivat ? Žice im, živo zagudane, već u zoru preslatka dana navještavahu nevjesti svatove, mladog zaručnika. Župnici, koji bi se osmijelili da ih slušaju, manje se ježahu na naše igranke; veselje, koje bi uz njih razbuktjelo, bilo bi razvedrilo kraljevo celo. Ako smo u našoj slavi uza njih pjevali pjesme, koje nam one nadalmjivahu, jesam li ikad mogao pomislit, da će se na njima tuđin osvetiti? Dođi k meni, moje pseto, шоје jadno živinče; jeđi pored moga očajanja; ostaje mi još bijeli kolač: sutra ne ćemo imat neg crnog hljeba. Kako će nam nedjelja bit duga ispod krijesa i u kolibi? Hoće li Bog blagosivljati berbu, koja će se otpočinjat bez gusala !

* Ova se pjesma Beranžerova ođnosi na okupaciju Pariza sa strane vojske saveznika iza poraza Napoleonova kod Water lr, " a —"

\