СРЂ

GrDJE SU NESTALB

9

U šest ura đođe Ricardet s rađnje — dolažaše pravilno po časa prije svoje kćeri; radosno raspoloženje obuze i njega, i njegovo se liee razvedri; poce razgovarati, zahvali bratu, zahvali ženi, bješe jasno da u njegovu utrnutome s cu pupčaše nov život. „Sad idem dobaviti poulard'* reče madam .Ricardet; „dok se vratim, Rose-Marie biće ovdje. Pa ćemo ispeći još bravlje stegno, koje ću također donijeti: neka otide pedeset franaka." „Neka otidu slobodno, pa i više franaka", muž potvrdi njen govor. I madam se Ricardet uputi prema vratima visoko dubeći i vitka kao da lebdi u vazduhu. Muški poćese razgovarati, prođe im četvrt casa brzo, i ne osjetiše, tako na jednak nacin i druga četvrt, pa pogleda jedan za drugim na ure. „Odmab će biti ovdje", primjeti otac. Stric poče brojiti gostare razmišljajući da li ne bi bilo trebalo kupiti ih više. „Ма što ti pada na um?", usklikne šavac; ,,oli nas hoćeš sve opiti?" „Dragi brate — treba misliti na sve. Može se đogoditi da se pri ovom tefcriču upoznamo s kim te bi nam bio ugodan. Radi se o tome da ga uzmožemo pozvati, ponuditi mu štogod, znaš? Sutra ću moći sve. .." Opet prođe četvrt časa. Tad odjeknuše koraci na basamacima, na pocu. „Sad dolazi!" uskliknuše oba muška i skočiše prema vratima, koja oni otvoriše. To ne bješe Rose-Marie, nego švelja, koja stanovaše poviše njih u mansardi. „Uljezite malko u nas, mamzelle", dovikne stric, ,,i srknite s nama malo vina!" „Dragovoljno, gospodo", primjeti smijući se djevojka ne više mlada, i primi punu čašu ponuđenu joj ; „u vaše zdravlje, gospodo!" Ona kucne s njima, ispije vino i opet otide. Nakon malo se opet čuše koraci i opet priskočiše oba muška da otvore vrata. Ovaj put dođe madam Ricardet, sva crvena i oznojena od brza hoda. „Rose-Marie nema još ovdje?" „Nije je" ...