Студент

iz predavanja o bernštajnu

otac revizionizma

Otac revlzionizma Edvard Bernštajn. rođio se 1830 godine u bankarskoj po rodici Arona Bernštajna. U njegovom životu i radu možemo razlikovati tri periođa. Prvi period J* đoba njegove mladosti kada je bio revoIncionarni demokrata. To je doba njegove borbe protiv berzansklb mahinacija, slmpatija za Lipknehta i Bebela t za socijaldemokratiju. U ovo doba on Cita Lasala I prouCava Marksa. U filozofiji usvaja Dlringove teorije. Drngi perlod Bemštajnovog žlvota i radi počinje ođ njegove tridesete godine. U to vreme on žlvi u emigraciji u Svajcarskoj. V nvnm perlodu do Engelsove smrtl, BemStajn ae bavl prouCavanjem Marksovih i Engelsovih dela, naroClto »Kapitaia«. TieCt perlođ Bernštajnovog rađa nastaje posle smrti Engelsove 1895 godine 1 traje đo 1*21—1923 godine. To Je perlod njegovog pot pnnog raskida sa marksizmom, periođ potpune revizije markslzma i zamene njegove, teorijama evolucije 1 dinamizma, umesto teorija socijalistlCke revolucije 1 klasne borbe. U ovo vreme Bernštajn plše veliki broj svojfb teoretskib dela, Cianaka, rasprava 1 stlCe žalosnn slavn najveCeg revizloniste markslzma. Koliko ]e daleko otlšao viđl se po tome, fito Je kao poslanik glasao avgusta 1914 za ratni kredit Vlihema П. On se pravda da Je ovo nčlnlo iz mržnje prema Srblma zbog Sarajeva i prema carskoj mslcoj vlađl koju smatra krivom za üblstvo ZOresa. Da Je potpuno raskrstio sa socijallzmom 1 marksizmom, dokaz Je njegova osuda veШсе Oktobarske revolucije u predavanju koJe Je održao 1921 gođine na Univerzltetu n Berlinu.

Stvarnl metod Bernštajnov Је komblnaclja eklektike i sofistike što je uočlo Jos Piehanov Kada je Ismevao Bemštajnovo ponavljanje izraza govoreći »da drug Bemštajn uvek tvrdi nešto,« »u izvcsnom stepenu«, da je ukus eklektičke čorbe, koju je Još Karl Smit'poCeo da deii radniclma razdražio Вегnštajna.« Dokle dolazi Bernštajn svojlm eklektičkim sofizmom vidi se po tvrđenjn »da u V. I. Lenjlnu ima nešto od Nikolaja U izvesnlm momentlma Bemštajn clnlCkl prlznaje đa »tituln teoretlCara орогtunizma smatra рге kao pohvalu« jer vell »gde prestaje nedopustivi oportunizam, a gđe poClnje dopušteni to Je sporao.« U Jednom trenutku poštenja on priznaje da je kada je glasao za ratnl huđžet, »zaboravio sve (naše tj. socijal-demokratske) prlncipe, koji su govorlli protiv toga da socljal-demokratija glasa za ratne kredite vlade Vilhema П.

metod bernštajnove kritike i revizije marksizma

Хо Je metođ formalno logičkog miHjenja po principu Ш ili, da, da, ne, ne. Ш Je Marksova teorija vrednosti tačna, 111 }e pogrešna? Ona nije tačna. On vešto koristi razne Engelsove formnlacije pa ih proglašuje za »protlvrečne nerešive«. Tako on pođmeće Engelsu da Je n deln »Razvltak socijalizma od utoplje do nauke« ftzveo »iz činjenice vlška vrednostl, nnžnost socijallzma«, pa ovom izmišljenom tvrđenjn snprostavlja stvarno Engelsovo tvrđenje (iz predgovora »Beđi filozoflje« da Je Izvođenje eocljallzma iz člnjenlce viška vrednosti »prosta prlmena na ekonomijn. Pošto Je ovako izmenlo Engeisova tvrđenja, Bernštajn claičkl uzvikuje: »Evo nerešive logičke prottvnrečnosti kođ Engelsa!« All Bernštajnova metoda revizionizma irfje uvek ovako grnba On oblčno flno nljanslra svoje postavke i zanoveta i iicemerno izlgrava krltičkog markslstu.« On Je vellki erudit I pravi majstor elastlčnostl pojmova, primenjenlh subjektlvno, tj. »oflstlčki« (Lenjin). ,

osnovne teze bernštajnovog revizionizma

Pošto Je odbacio sve osnove nčenja marksizma, Bemštajn razvija svoje teorije: 1. Teorlju đlnamizma 2. Teorlju đemokratije 3. Teoriju tzv. novog socijalizma Teorlja dlnamlzma kod Beraštajna zame njnje marksističkn teorijn revolnclje. Osnov ne teze Bernštajnovog dlnamizma Clne tvrđenja: Da nigde nl n prlrodi, nl n društvu, nl n nauci nema nikakvih nl skokova, ni preloma, nltl zanstavljanja, nego Je sve Jedno kretanje, jedan kontinuiran proces; kako u društvenom razvoju nema nlkakvlh sko-

pravnost sviti pripadnlka *aJednice i u njoj se krije granica vlasti vcćine, našta se svo di narođna vlast.« Demokratlja Je stepen najveće ravnopravnosti za sve«. Znaći, demokratija Je nespojiva sa potćinjavanjem manjlne većinl i sanarodnom vlašću. »Mi« vell Bernštajn »danas smatramo 1 potćinjavanje manjlne većlnl za nedemokratsko«. Cak i pokoravanje llčnostl većlni Je nespojivo sa »modernom mlšljn« (ti). To Je prava demokratija za Bernštajna. Takvn anarhodemokratlju, koja nlkad i nigde još nije postojala, nIU će postojatl proglagava Bernštajn za »sredstvo 1 cilj« konaćni. (№lovan Đilas: »Oslobođenje IJuđskog roda, sa borbom za demokratiju, to Je Jedinl stvar ni 1 krajnji cilj i nas đanas i Citavog IJuđskog roda«.) Znaćl mesto da se bortmo za socijalizam, treba da se teži nekakvoj apsurdnoj demokratljl. Praktićnl cilj ove ntoplstićke teorije Je razbitl Jedinstvo radnlka, llkvldlratl sociJal-đemokratsku partlju odvojitl mase od borbe za reainu, socijalističku demokratiju. Najzad, Bernštajn proglašava naućnl, materijallstićki socljalizam Marksa 1 Engelsa za nenaućan i zamenjuje ga svojim »novim, krttlćklm socijallzmom, tj. iđeallstićkim socijallzmom. Direktno pod nticajem Kantovog kritićkog idealizma, Bernštajn piše svoJe po zlu ćuvenu raspravu: »Die Voraussetznngen des Sozialismus nnđ die Aufgaben

1 Ekonomlstlffka teorlju е ostvarenju eocijallzma bez polltlčke revolnclonarne borbe, opovrgla je naSa socijalistička revoluclja. Teoriju anarhođemokratije f opovrgll sa 111 1 IV plenmn SKJ 1 drugovi Ttto 1 Karđelj na osnovu prakse i teorlje socljallstlčke demokratije kod nas. Sušttnn pogreSnosti 1 nazadnostl BernStajnovog revizionlzma najjeđnostavnlje I najtačnlje }e okarakterlsao Lenjin joS tM gođlne: »I ml se sada pltamo šta su novo uneli u markslstlčku teoriju tl gromoglasnl »obnovltelji«, kojl su digli n naSe vreme toliku bnku, grupišući se oko nemačkog aocijallste Bernštajna? navno ništa, onl nl za Jed,. . korak nlsn pokrenull onu teorijn kojn su nam sn> veštali Marks 1 Engels, onl nlsu nančlU ргоletarijat nikakvim novlm metođama borbe; oni su vukll samo natrag preuzlmajučl ostatke drugih teortja f propovedajućl teorlju po» puštanja popuštaaja najljućim neprtjatm Ijima proletarijata.« ' t Isto tako ml shvatamo M. Đllasa u ик štini Bemštajnovskog i praktlčno i teorefc ski antisoeljallstlčkog pobornika.

МИЛАН ЦМЕЛИЗ.: Портре

predavač: bogdan šešić

kova, ođnosno ođlnčujućlh faza, te Je liusomo shvatiti takav Jeđan skok kao cilj flruštvenog razvoja. Otuda Bemštajn izvodl: Da Je »samo kretanje ono što Je traJno 1 to kretanje bez protlvrečnostl... Cilj za mene nije ništa kretanje Je sve... U đmštvn postoje samo kretanja i promene. (Mflooan Đilas; Nljesam čltao BemštaJna, all se slažem sa Bernštajnom da dlj niJe ništa, a kretanje Je sve). Najzad 1921 godine Bemštajn tvrdi: »Ja sam čvrsto übeđen da se najvažnije ероће u razvitku naroda ne mogn preskočiti u tom smlslu sam u svoje vreme postavlo prln clp đa Je za mene kretanje sve, a ono što se dosada nazivalo konačnim clljem, nlšta. I, n tom smlslu, Ja taj princip potpisujem 1 đanas.« U čemn Je dakle suština ovog BemštaJnovog đlnamizma? a) U njegovoj notomoj nenaučnosti. Nije tačno đa Je kretanje bilo n prlrodi bilo u društvu bik> n mišljenjn sve, Јег ima relativno konstantnih dmštvenih stanja 1 sistema nije istina da Je svaki proces čisto tečenje bez protlvurečnosti i borbe. b) Snština Bemštajnovog dlnamizma činl njegova lažna razvojnost i priviđna hiperrevolncionarnost, ustvari đuboko reakcionarna. Praktlčan cilj njen, Je: dokazatl da Је klasna borba zaključno sa socijalnom revolucijom iluzlja, jer nema tobože preloma ni skoka, nl društvenog stanja kao cilja. Znači, praktično odrlcanje ođ borbe za socijalnn revoluclju. Bemštajnovo nčenje o đemo kratlji je isto tako nerealno i reakcionarao. On ustvari propagira anarhodemokratiju, jer na pitanje »Sta ]e demokratija?« odgovara negativno. »Demokratija aznačava otsustvo klasne vladavlne«. Ova od redba demokratije »ostavlja шапје mesta misli o potčinjavanju ličnosti većini, nego reč narodna prlnuda koja je bezuslovno suprotna modemoj sve sti«. Demokratija Je »ravno-

der Sozlaldemokratle (BerUn 1899). U tlm raspravama Bernštajn odbacuje svakn vezu socijalizma sa ukidanjem eksploatacije Coveka 1 odrlče vezn socljallzma sa markslzmom 1 naukom, јег seocljallzam Je tendenclja 1 on se ne može vezatl za ono što je već utvrđeno«, tj. za markslzam. Soeljallzam Je »htenje, neprekidno kretanje« koje »nlkađa neće biti zavrSeno«. Socljallzam je suprotan nauci »Jer njegov zađatak nije da ostvaruje postnlate nauke. Značl, nema nikakvog naučnog socljalizma, moguć Je samo »kritički socijallzam« kao kod Labrlole. Ali Bemštajn ipak đopnšta đa je naučni socijalizam moguć »utoliko nkoliko Je nužan, tj. ukoliko se na raznman načln od Jednog učenja o kretanju može zabtevati da stvara nešto iz osnova novo«. Ovim tobože iz osnova novlm ( Bernštajn hoće da prikrlje nenaučnost i reakcionamost svog idealističkog socijalizma. Ustvari, n njegovim idejama nema nlčeg novog, »iz osnova novog«, već su to stare dobro poznate ideje buržoaskog indiviđualizma i malograđansko shvatanje slobode 1 demokratije.

kritika bernštajnovštine

JoS n poCetku svoga revlzlonima Bemštajn ]e bio oštro kritikovan ođ strane marksista, pre svega od Roze Luksemburg, Kauckog, Plebanova 1 Lenjina na Kongresu u Hamburgu. М1 nećemo ponavljat! ovu krttiku u detaljima, već ćemo izneti činjenice kojima je društveno istoriski proces opovrgao teoriju Bemštajna: Teoriju o »mlrnom razvltku kapltalizma«, demantovala su dva svetska rata. Teorija formalne iogike, opovrgnuta je đijalektlčkom spoznajom n svim naukama. Teoriju o nemogućnosti socijalistlčke revolucije, opovrgla je velika Oktobarska revoluclja, kao I druge revolucije.

КОНКУРС

8

sžuđenl

НАРОДНИ ОДБОР СРЕЗА МОРАЧКОГ У АЛЕКСИНЦУ РАСПИСУЈЕ I Л.

за стипс<пдираша апсолвената и то; 1 стоматолога, _ / 1 апсолвента грађевинског смера, 2 правника, 1 економисту, 1 апсолпента математике, 1 апсолвента физике и 1 апсолсехгга хемије. Мссто службовања је Алексинац, а првенство имају апсолвенти који су регулисали војну обавезу. Понуде са условима, i биографију и потврду i Деканата о испитима и ; успеху доставити НО-у ; среза Алексипац.