Студент

POLOŽAJ, PROGRAM I TAKTIKA SAVEZA STUDENATA

ZA OKRIGLIM STOIOM STUD£MA‘

POSTOJI LI KRIZA? DŽUVEROVIC: Stanfe u коше se sada nalazi Savez studenata nije ni malo zavidno. To stanje nije proizvod trenutnog pada već je, po mom mišljenju, posledica jedne duže krize, jedne vrste lutanja kroz društveni život, nesnalaženja i lakog gtibljenja u dinamičnosti društvenog kretanja. Kratko rečeno, Savez studenata je umnogome izgubio obeležje organizovcmog studentskog pokreta, njegov status je stoga postao neodređen. Ja ne mislim da ga mi možemo potpuno adekvatno rešiti kroz statutame odredbe, ali mislim da je to sada suštinsko pitanje, te predlažem da počnemo od njega, tj, da analiziramo položaj Saveza studenata u našem samoupravnom društvu. HODŽTĆ: Svakako da Savez studenata nije zapao u apatičnost i političku učmalost u toku jedne ili dve godine. Po mom mišljenm tu postoji jedan dublji uzrok, a to je pokušavanje SSJ, od svog osnivanja pa do danas, da imitira (tj. oponaša) starije političke organizacije; pa je isto kao te organizacije izvršdo hijerarhizaciju, tj. postao je manje organizacdja svih studenata a više organizacija rukovodstva. Oponašajući starije političke organizacije koje su se fonnirale u ovom veku i koje su delovale na stari načdn, kao što je KPJ (gde su skoro sve đo danas odluke donošene ođozgo, bez šireg konsultovanja članstva), i SSJ je tako počeo da radi, pa se posle izgubio tako đa šire članstvo nije učestvovalo u nekim odlukama, a rukovođstvo se našlo u situadji da ne zna šta više da radi. To je taj organizacioni deo koji svakako treba menjati, tj. treba omogućiti da SSJ postane što masovnija organizacija. Radi se o tome da Savez studenata od svog osnivanja pa do danas nikad nije imao dovoljno društvene i političke moći, tako da nije mogao mnogo đa utiče na odluke, već se sve više gubio u rešavanju sitnih problema i postao je čisto sindikalistička organizaciia. S druge strane SSJ postao je organizacija sa vrlo različitom socijalnom strukturom svojih članova, mađa se u nočetku (neđesetih u njemu nije osećala ta socijalna razlika. Pošto je socijalna razlika. Pošto je socijalna diferencijacija danas izrazita postavlja se pitanje da li takva razlika dozvoljava da SSJ bude jedinstven. KRIZA RASTA LAZOVIĆ; što se tiče stanja u kojem se danas nalazimo, ono je rezultat opštih tokova u društvu, i povezano je sa krizom u kojoj su se našle ostale strukture kod nas, procesima koji su uzrokovani privrednom i đruštvenom reformom. potpunijom demokratizacijom našeg društveno političkog života, a naročdto posle donošenja novog Ustava. Zapravo u tom kontekstu trcba sagledavati i ocenjivati sadašnji položaj SSJ, u vezi sa specifičnosti uslova u koiima đeluje, i položaja Univerziteta kao Školej kao i samih studenata. Mislim da je zatvorenost Univerziteta dugi niz godina pre svega uslovljena načinom finansiranja Univerziteta, strukturom Ijudi koji rade na Univerzitetu (studenata i nastavnika), materijalnim položajem Univerziteta u celini; ali pored svega •nislim đa se SSJ za posleđnje dve godine nala-

ledanaestog januara ođrloće se prva skupština studenata Beogradskog univerziteia na kojoj će se raspravljati o reorganizaciji Savez.a stuđenata. Tim povodom za okruglim stolom našeg lista vodili su razgovor: BVDIMIR LAZOVIČ, pređsednik Centralnog odbora Saveza studenata Jugoslavije, PETAR IGNJATOVIČ, predsednik Univerzitetskog ođbora SSJ, ALIIA HOD7.IČ, član Univerz.itetskog odhora, STANOJE IVANOVIČ, glavni uredn : k ćasopisa »Sociolotke teme*, ĐORĐIJE VSKOKOVIč, rlnn Centrafnog odbora SSJ i BORISAV DWVEROVIč, urednik »Stuđcnta«. V ovom brojti objavljujemo đelove tog razgovora.

zi u usporm. Tu može biti govora o opštoj krizi, ali ja bih to pre naz.vao krizom rasta, jer su organizacije SSJ kod nas u tom sklopu (posebno u Beogradu) u poslednje vrerne, ne toliko po formalnim odrcdbama koliko u praktičnoj akciji, u mobilisanju i okuoljanju jednog dela studenata, ostvarile određene tekovine koje mogu biti veoma solidna polazna osnova 2a usavršavanje sadašnje organizacije. Sa tim je povezana iedna bitna pretvostavka i za konstituisanje SSJ i za ođređenje pofoiaja stuđenata u s : stemu samonpravljanja. To je priznavanje studija kao đruštveno korisnog rađa. Prema tome, ne radi se o otsutnosti stuđenata iz obrazovnog procesa već o njihovom punom prisustvu u obrazovnqm procesu na specifičan način, o životnoj zainteresovanosti za sve što se događa na fakultetu... IGNJATOVIC: Ne bih se složio s mišljenjem, iznetim ovde, da je stanje u SSJ рге svega posledica jednog »nesnalaženja samog članstva i rukovodstva« i »gubtjenja veza sa dinamikom društva«. Kad se analizira stanje SSJ i sva ta apolitičnost i onterečenost drugostepenim poslovima mislim da je sve to posledica jednog daleko šireg procesa u kojem smo mi nužno i sasvim prirodno uključeni kao deo društvenih snaga. Dublja reorganizacija zapravo znači (po mom mišljenju): omogućiti najprogresivnijem delu mlade generacije, a on je brojniji nego što se misli, (ili je potencijalno brojan) da može jasnije zauzeti jednu kritjčku platformu sa koje će se đejstvovati. Treba shvatiti da je ta reorganizacija nužna. Ona se mora razvijati. Politička situacija je u nas takva da zahteva veliko i svesno angažovanje svih na svakom koraku.

POLITICKA METODOLOGIJA (ILI TAKTIKA) SSJ DŽUVEROVIĆ: To što ste vi do sada rekli uglavnom je tačno, ali se postavlja pitanje koje postaje sada suštinsko, a које se preskače u svim ovim tezama i razgovorima. To pitanje је: kako ostvariti usvojene principe i ciljeve, ili pitanje taktike (da upotrebim lenjinovski izraz). Mislim da je SSJ umnogome izgubio osnovne elemente organizovanog pokreta (pod kojim podrazumevam postojanje ciljeva, ртоgrama i razrađene taktike ostvarivanja tih dIjeva). Za mene su ciljevi koje ste vi ovde szneli potpimo prihvatljivi, ali očigledno je da sada treba postaviti pitanje načina ostvarivanja njihovog (kako smo zamenili reč taktika) a to је nužan elemcnat organizovanog pokreta. Uzmimo jedan primer: mi smo stvarno zamislili idealnu koncepciju studentskog samoupravIjanja. АМ, mi još nismo uspeli da nađemo puteve i načine kako da u ovim uslovima ostvarimo tu koncepciju.

PITANJE NORMI I ODNOSA IGNJATOVIC: Vi znate da zakonodavac nije uspeo da u potpunosti definiše samoupravIjanje, i to zapravo samoupravljanje na univerzitetu i u obiektima studentskog standarda, servisima i sl. Tako dolazimo do apsurdne situacije da društvo ulaže velike sume u neke objekte za studente i da ga u ruke jednom kolektivu, od recimo 15 članova, a onda ti drugovi, s obzirom da ne postoji jasno definisana ođredba da je to posebna institucija. irnaiu ista prava kao oni koji proizvode u nekoj fabrioi, odlučujc o svemu, i kad se javi neki konflikt zbqg njihovog samovlašća onda ne može niko da se »meša«, čak ni rektor. DŽUVEROVIĆ: Da, ali ргаупе norme mogu vrlo često đa dođu u konflikt sa društvenim odnosima i obično zaostaju za njima. Zato ne treba da budemo očaini što i ove norme nisu ispred društvenib odnosa. već obratno. Dobro je đa sada to viđimo. Mislim da se tu sađa postavlja pitanie konsakracije i anticipacije. Ako bi me neko pitao šta sada prihvatiti bez dvoumljenja bih odgovorio; nikako konsakraciiu! IVANOVIć: To је ono osno\mo nitanie које se ovde nameće; sunrotnost između konstatacije i anticipadje, ali to ie tek posle cilieva i plana. Ako već pokušamo da tražimo mesto SSJ u sađašnjim uslovima ne тоЏто ispustiti iz vida ono što se htelo organizovaпјет SSJ kao organizacije i ono što je on od organizovanja đo danas u ođređenim đruŠtvenim ustovima učimo i mogao da tičini. Ako su ođređeni društvcni uslovi nametali da SSJ buđe organizadja koia ie dobila određene sindikalističke karakteristike, i ako bi odbacili tc karakteristike to bi značilo đa bi sc mi o?rrešil : i o SSJ ier ustvari dmštveni razvoi jc bio takav da je nametao takvo delovanje SSJ. To znači, moramo vođiti računa o svim tim uslovi ma. a tek posle dolazi pitanje anticipacije i taktike. LAZOVIć: Kad je reč o SSJ do sada ја mislim da је teško govoriti o otsustvu karakteristika organizovanog pokreta, o čemu je govorio Džuverović. Vemiem da tu tvrđnju treba üblažiti, ili je potpunije argumentovati. Cinjenica ie da je SSJ poslednjih organizacija jednog đela, jedne gmpe studenata i to one koja se nakzila u ntpovoljnijem materijalnom položaju. I takav status studenata na univerzitetu (sodjalno-ekonomski) je u mnogim slučajevima određivao pravac i inte-

zitet delovanja organizacdje kao celine. Otuda tvrdnje da se SSJ pretvorio u sindikalistički pokrct. Ja mislim da je bilo opravdanih razlQga što se on bavio tim pitanjima (druga je stvar kako se njima bavio i kakve je rezultate postigao). Siguran sam da če se SSJ i übuduće baviti materijalnim pitanjem studenata, kao što se do sada bavio, ali je nesrazmemo mnogo vremena i snaga trošio na ovim pitanjima, tako da je zapostavljao niz drugih pitanja koja su imanentna našoj organizaciji. USKOKOVIC; Slažem se sa Džuverovićem da je SSJ izgubio karakter organizovanog pokreta, a ja bih ga dopuno i rekao da je taj Savez izgubio karakter jedne avangardne organizacije, koja je u stanju da se konfrotira prema svemu onome sa čim se ne slaže, kako je to recimo činio SKOJ. LAZOVTć: Da se ne može govoriti o apolitičnosti SSJ to su najbolje pokazaii sami studenti svojim akciiama. Međutim, angažovanje sludcnata u globalu nije bilo stimulisano i otuda se može govoriti o političkom neangažovanju studenata. Ja mislim đa u političkoi metodologiji SSJ mnoge stvari treba usavršavati. USKOKOVIC: Postoji tendencija da se uzroci za sve probleme traže u prošlosti, u periodu centralizma, revolucije itd. To je dobro zbog tzv. istoričnosti, ali mislim da se tu ргеteruie. Nisu krivi oni koji su izvodili revoluciju, jer oni su је đobro iiveli, već grešimo mi koji smo nastavili. Ne bih se složio sa Lazovićem kad dokazuje značajnu angažovanost SSJ u kreiranju nolitike globalnog društva. Јег, studenti su vrlo zainteresovani za sva važnija pitanja u društvu. Oni o tome razmišliaju, razgovaraju, imaju svoje stavove... Ali pitanje je kako sve to manifestuju. Ja bih гекао: vrlo nasdvno. To је daklc problem neadekvatnosti (tj. pasivne angažovanosti) zbog čega je to tako'. mislim da nije pitanje samo motivisanosti, kako misli Lazović, već koliko je stuđentima omogućeno da javno i otvoreno istupaju sa svoiim mišljeniima u koiima se većina pojedinačno slaže. Ako se slažu poiedinačno. znači slažu se i zaiedno, jedinsri r eni su, i treba im omoeućiti da aktivno utiču na stvaranje p>olitičke kMme i u sprovođenju odluka.

О EMANCIPACIJI SSJ Mi smo jedinstveni, javni i dosta aktivni i spontani kada treba da ispoljimo svoje neslaganje sa političkim događajima u svetu (ili da se solidarišemo) aii zašto nismo takvi i kad su u pitaniu neke domaće stvari koje nam se česlo ne sviđaju. Zbog čega je tako? Zbog toga što se SSJ do sada zaklanjao iza dmgih društveno-političkih organizacija (na primer SK). Mislim da prcdstoječom reorganizacijom mora postići da se SSJ više osaifostali u odnosu na druge organizacije i da se formalno odvoji od Saveza omladine. Јег SOJ danas, makar se neki o njemu i pohvalno izražavali, nije ono što je bio. SSJ se mora sve ozbiljnije baviti svojim specifičnim problemima koji naravno nisu van rešavania ostalih problema u društvu. ali soi značaini i ne svode se na pitanja mode, odevanja, muzike, zabave uopšte itd. Osnovno je ono što je Lazović dobro primetio. „... da se stuđiranje prizna kao društveno koristan (a ja bih dodao i proizvodan) rađ«. Uspemo li u tome pitanie učešća studenata u samoupravljaniu će biti bar upola геšeno. Dakle, nije tu reč samo o taktioi i metodi već o jednom principijelnom pitanju.

POUTICKA DELATNOST SSJ I SAMOUPRAVUANJE D2UVEROVTĆ: Juposlovenski sistem samoupravljania je stavio SSJ u iedinstvenu noriciju. Тај Savcz ie po mom mišlienju do sada aogrešno startovao. Ni do danas, tj. 17 godina od uvođenja samoupravljania studentsko samo'ipravljanie se niie oslobodilo pelena, i ono je notpuno nerazrađeno, i razvija se u pravnom i formalnom vakumu. Pošto mi sađa moramo ođređiti osnovne relacije SSJ kao nolitičke ог{ranizaciie i _ samoupravljačke aktivnosti, nužno se javliaiu dileme. Diskusije koie su vođene na stranicama »Studenta« to najbolje pokazuju. Mjslim đa ie ovde najvažniie istaći dve stvari: prvo, kako naći materijalnn osnovn nvom sistemu, i drugo, kako ga diči na viši nivo. HODŽTĆ: Samoupravljanje se nije odviialo na ađekvatan način, s jedne strane, i s strane niie ni moelo da se razvija s ob-

zirom na zalkonske odredbe. Ako hočemo da se samoupravljanje na univerzitetu ostvari, onda шогашо da menjamo zakonske odredbe, tj. da studenti na fakultetu treba da se treniraju kao članovi radne zajednice i da mogu da odlučuju sasvim pravno, a ne samo da učestvuju u diskusiji. To isto važd i za domove i resto rane. LAZOVIĆ: Sto se tiče samoupravljanja tu je i poslednjih nekoliko godina od donošenja novog Ustava izneseno više kritičkih primedbi na koncepciju samoupravljanja u visokom školstvu. Prvo, da smo kopirali fornie samoupravljanja iz privrede, iako se njen karakter u mnogo čemu razlikuje. Drugo, mi za samoupravljanje na univerzitetu nismo obezbcdili osnovnu pretpostavku, o kojoj je Džuveroviđ govorio, tj. materijalnu osnovu. Treće, mi smo studente pogrešno postavili u kontekst samoupravljanja na univerzitetu. Ja mislim da bi bilo veoma korisno izvršiti analizu zakonskih odredbi koje regulišu samoupravljanje u visokom škdlstvu i statute fakulteta, i da damo odmah određene predloge. Treba do/kraja razjasniti položaj studenata kao samoupravljača kao i funkciju i ulogu SSJ u razvijanju i proširivanju demokratskih odnosa. Ovde se đolazi do pitanja političke metodologije. Sem toga, treba razjasniti koja su to pitanja o kojima studenti, s obzirom na svoju ulogu i položaj ne bi odlučivali. Da li je to samo pitanje dohotka, pitanje izbora nastavnika, Ш nešto drugo. IVANOVIĆ: Ako SSJ mora da se bavi nekim sindikalističkim poslovima, on ih može eliminisati iz svog rada. Pitanje je na koji način on može saimoupravne oblike o nekim pitonjima, koja se moraju ticati određene grupe ili katedre, prepustiti studentima i kako se on postavlja prema rešavanju tih problema. Da li se tu traži neki njegov politički ili društveni asipekt i kakve su reperkusije tih odluka. Uostalom, svi samoupravni organi na Jniverzitetu ne mogu biti autohtoni, ne mogu biti lišeni učešća drugih đruštveno-političkih strana i na toj osnovi se postavlja ođnos SSJ prema samoupravljanju. HODŽIC: SSJ kao organizacdja se ne može odnosdti konteplativno prema samoupravnim odlukama. DŽUVEROVIĆ: I u slučaju da postoji zamišljeni model samoupravljanja postavlja se pitanje kako Ijudi da se sankcionišu u slučaju neizvršenja ili pogrešnog izvršenja odluka. U sistemu samoupravljanja, gde se rukuje društvenim sredstvima, mora da postoji neka opipljiva sankcdja od političke. IIODŽIC: Ja naglašavam da je fakultet zajednica studenata, profesora i službenika. Ta zajednica mora da ima svoj statut u kome moraju biti određene i sankcije. Znači, ako su studenti članovi zajednice onda oni moraju da odgovaraju na fakultetu, jer tu rade. DŽUVEROVIć: Ali stvar je u tome što student sa ovakvim statusom u radnoj zajednici može jeđino politički da odgovara, nikako drukčije. HODZIC: I do sada su postojale disdplinske komisije... USKOKOVIĆ: Ja mislim da je to pitanje odgovornosti. Treba obratiti pažnju ne samo na odgovomost za greške već uvesti i odgovornost za nerad. IVANOVIĆ: Znači vi Savezu studenata lajete ulogu korektiva samoupravljanja. USKOKOVIĆ: On nije samo korektiv već i nosilac samoupravljanja. DŽUVEROVIC: Međutim, tu postoje dve vrste odgovomosti. Moralna i formalna. U ге du, u samoupravljanju mora da postoji moralna odgovoraost јег je ona preduslov njegovog razvijanja. Ali, kako postaviti formalnu odgovoraost? Strana 4.

STUDENT

4