Студент

(NE) UGODNI DREMEŽ STUDENATA

svim našim univerzitetskim centrima živi i školuje se po desetine hiljacla studenata iz svih krajeva SFRJ i čitavog svijeta. Oni se u tim centrima zapažaju u skladu sa svojim intelektualnirn položajem, skreću pažnju na sebe reakoijama i akcijama, pokreću aktivnost, učestvuju u kulturnom životu, organizuju sportska takmičenja, prednjače u društverio-političkom radu. Jednostavno, bez njhi bi velegradski život bio, ako ne siromašan a ono, neobičan. Ovo su riječi jednog stanara Studentskog grada u Beogradu. Drugi student, a kasnije mnoštvo njih, je spontano ođgovorilo da se đa nas prisustvo studenata u gradovima uopšte ne osjeća, pa makar oni bili i skoncentrisani na jedno mjesto, kao što je to Studentski grad; oni su se učaurili u svoje »kazamate« pa se i ne čuju iz njih. Građani ih često gledaju kao razuzdanu rulju koja je spremna samo da se buni i da ruši autobuse, ako poskupi saobraćaj. ili lomi posuđe, ako poskupi menza, da urliče sa balkona čim nestane svijetla, da viče na boga i upravnike ako je loša hrana... Ovaj spontani odgovor je odista pogodio pravo stanje, i ja sam sklon da ga u potpunosli prihvatim. KONCENTRACIJA BEZ SKONCENTRISANOSTI Nekoliko stranih studenata mi je u razgovoru o Studentskom gradu izrazilo čuđenje kako se to naša »vlada usudila da koncentrišo ргеко sedam hiil jada studenata u jednom naselju«. Oni su govorili da је tamo život vjerovatno vrlo interesantan, tj. da је bogat kultumim, zabavnim. sportskim i sl. sadržajima, kao što to i dolikuje jednom takvom gradu intelektualaca. Ja sam ih uvjeravao da su u pravu što se tiče ovog drugog, a da nijesu u pravu što se tiče prve bojazni. Da li je. međutim, studentski život bogat takvim sadržajima, i koliko se on reflektuje na jednom ši'rem planu? Odgovor je. nažalost, negativan: taj život je neobično siromašan i stuđenti nikako da sc trgnu iz. dremeža, a ostaHm faktorima iz grada izgleda da imponuje ta tišina te im se ne ž.uri da intenzivnije rešavajvi studentske probleme. Studenti tako dolaze s

odlaze iz grada, ali se skoro ništa ne mijenja. I dalje tavori kulturni život na Univerzitetu, a što je najgore sve se više instrotucinalizuje, i stvara povoljne uslove korupciji. Studenti ustvari nemaju dovoljno mogućnosti da se (sa ovakvim statusom u političko-teritorijalnim zajednicama) »bore« za svoje uslove u ovako postavljenom modelu samoupravljanja. Jer, svj oblici ZA'aničnog rešavanja su kanalisani na birokratski naćin (u Weberovom značenju pojma birokratskog), tj. preko foruma, koji su podaleko od onog što studenti zovu »stvami ž.ivot«. Mislim da uvijek treba imati u vidu kojdi su to ijudi koj predstavljaju studente iz provinoije, i koliko oni stvarno shvataju njihovc potrebe. Koliko je, na primjer, jedan studentskii rukovodilac koji je rođen, odrastao i živi u kcmfornom stanu u centru Beograda u stanju da razumi je i shvati svc nevoljc i potrebe studenata iz Zaječara, Guče, Tutina ili Gusinja, a potom da sc bcri za poboljšanje njihovih uslova, nošto su »ovlaščenia« u njegovim rukama. A svako tražanje pored oficijelne linije je u ovakvom sistemu »nepravilan« put, te se zato godinama tapka u mjestu. Studenti i dalje jadikuju. I ELITE I NJJHOVI DOMOVI Priie nekoliko godina je u Beogradu podignuta velclepna zgrada Doma omladifne. i taj dom je počeo da rad.i. Njegov program je prilasrođen stmkturi koja savršeno odgovara stratifikaciji. U njemu formalno mogu da se zabavljajii svi mladi Ijudi, a faktički to ie postao dom »eliitnog« društva. Jednostavno. dom gubi iz vida opštu strukturu omladine, te zato i pra vi nrogram koji odgovara zapravo onima koji itekako imaju mogućnosti zabave. Po nraviilu, nlrn rada Dcma omladine bi trebalo da bude jedna vrtsa sociološke studije, u koioj bi se analiz’rali svii aspekti djelatnosti jedne takve ustnnove, a ne rutinski raspoređivale manifestacije. DRUGA ELITA U MRAKU POD BEŽANUOM I dok u ovom domu sve blješti od neona, odmah preko Save, pod Bežanijskom šumicom,

bukvalno u mraku živi život oko osam hiljada studenata iz čitave zemlje (izuzev Beograda, naravno). U tom gradu studenata ne sdja ni jedan lampion jer opština na kojoi se nalazi Studentski grad ne smatra sebe nadležnom da u njemu vršii osnovne komvmalne usluge. A ta ista opština želi naplatiti dopninos za zemljišta i te usluge u Studentskom gradu. Studentski grad je zaista fenomen za sebe. Već godinama se vapije za prostorijama za zabavu, ali »suza moja roditelja nema...«, kako reče jedan aktivista. Tamo nema ni jedne čitaonice Ш biblioteke, ni jedne sportske sale... Sve se uglavnom svodi na dvije sale bioskopa »Radnički univerzitel«, u kojima se redovno prikazuju revolveraški filmovi. Poneki koncert je izuzetak. Sem toga, iako је to sala uglavnom za studente cijene ulaznica su odista nesrazmjcrne kvalitetu programa i prostorija. POTROŠACI KULTURE Studenti su danas' postali stvamo samo potrošači kulture. Izgleda kao da su zašli u zavjetrinu kulturnih događaja, iako bi normalno bilo očekivati sasvim suprotno. Sye studentske aktivnosti ne sežu daleko iz okvira u kojima su nastah, jer su krajnje flegmatične. Nažalost, stanje se godinama ne popravlja. Otuda je donekle objašnjiv stav javnog mnjenja da su se studenti danas povukli u sebe i da ih ne interesuje ono što se zbiva na š«rem planu. U skladu sa takvim sudom se i javlja odbojni stav prema svemu što je studentsko. A to nije nimalo povoljan simptom.

BORISAV DŽUVEROVIC

Naponiena redakcije: Tekstom Borisava Džuverovića, koji objavljujemo u ovom broju otvaramo d'iiskusiju na temu »STUDENTI u GRADU«. Redakcija smatra da ovaj tekst sadrži niz stavova o kojima bi trebalo polemisati.

Primedba na nacrt statuta grada

Univerzitet u Beograclu, kao zajednica 25 fakulteta, specifična je organizacija u којој radi oko 6.000 nastavnika, saradnika i ostalog osoblja, i siudira 40.000 studenata, od kojih su 40 posto stalni stanovnici Beograda. Prerna torne, Univerzitet nesumnjivo predstavlja najveću radnu organizaciju u zemlji. Univerzitet je i najviša nastavna i naučna ustanova koja se stara o stručnom obrazovaniu studenata, o njihovom socijalističkom vaspitanju i formiranju društvenog radnika i samoupravljača. Da bi ostvario ove zadatke, Univerzitet sarađuje sa društvenim organima, ustanovama, organizacijama, pa i sa društvenopolitičkom zajednicom Beogradom na čijoj se teritoriji nalazi. U cilju uspostavljanja neposređne saradnje sa Beogradom, Statutom Univerziteta je predviđeno da jednog člana Univerzitetskog saveta bira Skupština grada Beograda iz reda svojih odbornika. Među'im, i pored ovoga, nacrt Statuta grada Beograđa (od 14. decembra 1967. godinc),

koji jc dat na javnu diskusiju, i nije dostavIjen Univerzitetu, u njemu se neposrcdno Univerzitet i ne pominje. Time je Univerzitet uvršćen u one organizacije kojc nisu našle mesto u nacrtu Statuta. I ne samo 10. Nekim organizacijama, pored toga što su unete u nacrt Statuta, data su i izvcsna nvava u upravljanju društvcnim poslovima Grada, ili se od njih traži da na ovim poslovima sarađuju. linivcrzitctu se, dakle, ne priznaju nikakva prava u toj oblasti, niti se njegova saradnja predviđa. U petoj glavi Statuta, (u čl. 112—119) koja govori o upravljanju društvcnim poslovima Grada, nabrojana su prava Privredne komore Beograda, Komunalne zajednioe socijalnog osiguranja, Zajednice obrazovanja, Gradskog stambenog preduzeća i drugih organizacija, koja ove organizacije imaju u odnosu na Skupštinu Grada i njene organe. Kada se ima u vidu da Univerzitet sprema za privredu i društvenc

službe goclišnje oko 5.000 visokokvalifikovnih slručnjaka i da se veliki broj ovih zapošljava u Beogradu, onda se Univerzitet u svakom slučaju nc bi mogao tretirati odvojeno od ovih radnika i drugih organizacija koje učestvuju u upravljanju društvenim poslovima Grada. Pored ovoga, veliki broj univerzitetskih nastavnika angažovan je u raznim organima i organizacijama Grada, počev od Gradske skupštine, njenih saveta, pa do opštinskih skupština. Isto tako, značajno je u učešće Ijudi sa Univerziteta u radu drušlveno-političkim organizacija, a posebno u radu organa upravljanja u oblasti prosvete, kulture i dr. Status Univerziteta u nacrtu Statuta Grada trebalo bi rešiti tako da se Univerzitet da mesto koje odgovara stepenu njegove uključenost u gradski život. Bilo bi, inače, apsurdno da Beograd takoreći ignoriše postojanje u svojoj sredini jcdne institucije kao što je Univerzitet.

MOMIR JOVANOVIĆ

Gencralni sekretar Univerziteta

Institut za ekonomiku industrije Beograd

IZDAO JE KNJIGU LINEARNO PROGRAMIRANJE autor; RADOSLAV STANOJEVIĆ, mr ec. samostalni istraživač Instituta za ekonomiku industrije u Beogradu i docent Univerziteta u Nišu. Knjiga će zadovoljiti potrebe širokog kruga čilalaca. Pogođna je za čitaoce koji se prvi put susreću sa ovom naučnom oblasti, kao i za one koji želc detaljnije da prouče teoriju linearnog programiranja. Za praktičnu primenu mctoda linearnog programiranja formiran је izvestan broj modeia pogodnih za pronalaženje optimalnih rešenja značajnih ekonomskih problema kao što su: optimalni program proizvodnje, optimalno proširenje kapaciteta, optimalni utrošak sirovina. problemi ishrane, problemi mešavinc, optimalni uslovi za poslovnu saradnju i integraciju, optimalno mesečno programiranje proizvodnje i sl. Posvećena je posebna pažnja analizi optimalnih rešenja, što će biti od koristi svima koji rešavaju praktične probleme. Iziaganja su ilustrovana velikim brojem primera. Priloženo je 70 ekonomskih problema u vidu zadataka za vežbu, što će koristiti čitaocima i naročito studentima. Knjiga je štampana na srednje finoj hartiji. Sadrži preko 400 stranica. Cena jednom primerku je: 65. N. dinara (platneni povez) i 55. N. dinara (broširano). Izdavač odobrava knjižarama rabat od 20%. Porudžbine slati na adresu: INSTITUT ZA EKONOMIKU INDUSTRIJE, Beograd, Obilićev venac 4/1 11, fah 317. STUD.—O-310

Najnovija izdanja za studente prava i ekonomije

Din. Вауег dr Vladimir; ZAKONIK 0 KRIVIčNOM POSTUPKU - - 25. 1 Barbić Jakša: OPCE I POSEBNE UZANCE U PROMETU ROBE I USLUGA s abecednim registrima 20. Kostić prof. dr Ž Kukoleča dr S: ORGANIZACIJA PROMETA 50.- 1 I. sveska; Nabavka i prodaja ( 11. sveska; Planiranje i finansiranje Kostić prof. drž.; OSNOVI TEORIJE MEZOEKONOMIJE 40. Petrić prof. dr inž. J.: MATEMATICKE METODE PLANIRANJA I UPRAVUANJA _____ _ 45. Jelinović dr Z.: EKONOMIKA SAOBRACAJA 45. Ekonomski institut Zagreb; AKTUELNI PROBLEMI PRIVREDNIH KRETANJA I EKONOMSKA POLITIKA JUGOSLAVIJE ______ 25. Drugi dio ove teme pođ naslovom: PODUZECE U REFORMI 35.

Upravo izašlo iz štampe:

U ŠTAMPI: Grupa autora redakcija prof. dr J. Sirotković i dr V. Stipetić: EKONOMIKA JUGOSLAVIJE, II dio, drugo izdanje. i Mijo Mirković: EKONOMSKA HISTORUA JUGOSLAVIJE. Grupa autora redakcija Novak prof. dr Mijo i prof. Viktor Franc; PLANIRANJE U RADNIM ORGANIZACIJAMA Blasko prof. dr E.: KALKULACIJE U INDUSTRUSKIM PODUZECIMA Za grupne narudžbc studentskih udruženja i skriptamica odobravamo poseban popust. Na zahijev kupaca šaljemo besplatno naš detaIjan katalog. INFORMATOR ODJEL PRODAIE KNJIGA ZAGREB, ILICA 24, PP 794 STUD.—O-309

IZ STUDENTSKE ŠTAMPE

BROJ STUDENATA PRIPADNIKA NARODNOSTI I Zanimljivo bi bilo pogledati kako izgleda brojčano stanje studenala narodnosti na našim visokoškolskim ustanovama. Ovdje treba napomenuti da takvi studenti studiraju na jczicima jugoslovenskih naroda, dok kod studenata koji uče za nastavnike jezika svoje narodnosti postoje posebne katedre pri fakultctiша (osim češkog i rusisnkog). Broj studenata pripadnika narodnosti neprestano se povečava. To se najbolje osjeOa posljednjih godina. Najviše studenata ima albanske narodnosti (1966 67 3.629 dok je 1961/62. bilo 1.941), Mađara, 2956 (2562), Bugara 860 (733) te dalje slede Cesi i Slovaci, Rumum, Rusini, Turci i Talijani. Najveći broj studenata nalazi se na fakultetima i višim školama. Kao što se vidi najveći porast zabelcžili su Albanci. Ukupno ima danas 9.157 studsnata-pripadnika narodnosti. Ako bismo posmatrali po zastupljsnostl fakulteta, onda ih je najviše upisano na Ekonomski (800), Prirodoslovno-matematski (780), Filološki (630), Pravni (600) i Filozofski (420). Isto tako interesantno jc i to da se na višim školama najviše upisuju u pedagoške škole i pedagoškc akademije. (Stud-sntski list, Zagreb) UTJECAJ SLABE ISHRANE NA PONASANJE I UCENJE Jasna predstava o hemijskim promjenama do kojih dolazi u procesu pamćenja nije poznata. Kad ovaj mehanizam postane razumljiv, on će u velikoj mjeri doprinijeti ispitivanju utjecaja slabe ishranc na razvoj nervnog sistema i procesa učenja. Najveći dio ispitivanja utjecaja slabe ishrane na razvoj nervnog sistema i na učenjc, izveden je na laboratorijskim životinjama. Kod cksperimentalnih životinja sasvim уг jasno utvrđeno da slaba ishrana u toku prvih godina života ne samo usporava rast, već isto tako slabi moč učenja i mijenja ponašanje. Rezultati izučavanja životinja ne mogu se jednostavno primijeniti na čovjeka. Opšte mišljenje stručnjaka o problemima ishrane jeste da odrasli Ijudi, koji su u гапош djetinjstvu prošli kroz period slabe ishrane, obično pokazuju niži nivo intelektualne sposobnosti nego oni koji potiču iz slične sredinc, ali koji su imali pravilnu ishranu. Kod slabo hranjene djece zabilježene su psihološke promjene u načinu ponašanja. mentalna apatija, gubitak energije i poleta. Sve više uočenih činjenica pokazuje da kod životinja, podvrgnutih eksperimentima, oštećenja usljcd slabc ishrane, u prvim godinama života, mogu biti stalna, i da se ne raogu izmijeniti pravilnorn ishranom u kasnijem dobu. Mozak se najbržc razvija u vreme najranijeg djetinjstva. I baš zbog toga on je, vjerovaino, naročito osetljiv na slabu ishranu u prvim godinama. Propčavanjem se došlo do zaključka da loša ishrana u prvira godinama dovodi do smanjenog obima glave i slabijeg uspjeha u testovima za шјеге nje inteligencije. Tako postoje dokazi, i dosta razloga za predpostavku, da slaba ishrana tokom prve tri godine života, oštećuje njegovu sposobnost učenja. Ova ispitivanja su do sada bila.propraćena teškoćama kao što su životna sređina koja je van kontrole naučnika, dnistveni i genetički fakiori. (»Naši dani« Sarajevo)

BEZ NEVOLJE NEMA BOGOMOLJE

Ok'f 11 ? se misl ! da na Teologiju odlaze oni mladici koji imaju sluha za jevanđeljske г . ~г ееl' oni »kojima je zakon Jahveov omiiio i koji o zakonu njegovom razmišljaju danju i nocu«. Možda ima i takvih koji se obraćaju »bpasjtelju« sa molbom »da pohita, ne bi li spasao svoju pastvu«. Ima i isposuika kao npr. u ka/'lovačkoj bogosloviji, koji poste po tri шоseca ne bi li »okajali« svojc grehc. j Mfđutim, kako je današnji stepen znanja aennitivno ugasio nebesku porotu nad nania, Kako je nauka utišala glas bogova i progrcs najzad zaseo na tron zbačenog Jehove, postavJja se pitanje, otkud iz godine u godinu raste broj onih koji se upisuju na Teologiju, učeći predano Isusovu nauku? I to uglavnom oni koji su završili gimnaziju ili neku drugu sreclnju školu, ne znajući ni očenaš, ne stupivši ni nogom preko praga »hrama božijeg«, svc do dolaska na fakultet? Odgovor se sam po sebi namećc, jasno i nedvosmisleno. Razlog, zašto se danas svršeni srednjoškolac za Teologiju jc n njegovom materijalnom stanju, jer kao što кзže naša narodna poslovica: »Bcz ncvolje nenui bogomolje«. što se tiče socijalnog porekla tih studcnata pouzdano se može tvrditi da su ц pitanju uglavnom deca radnika i scijaka. Imali su on’ pod sobom u srednjoškolskim klupama raznc planove, ciljeve, ideale. M. K. je bio odličan, želeo je da studira matematiku. R. P. književnost Nisu ni pomislili da će upisati Teologiju. Ali. u Beogradu sc ne može živeti bcz novca. Smatrali su da će moći da upišu još nešlo. Među lim, na početku skolske godine saopšteno 'im je da to nije moguće, јег u tom slučaju nubc pravo na besplatan dom i hranu. Mere su pa oštrene do te mere da ako se tri puta neopravdano izostane sa jutarnje molitve, postoji ор* 1snost da se tom studentu uskrati pravo na đom i hranu. A to je put i način sistemalskog naturanja ideja mladom čoveku. koje su mu do juče bile strane i smešne, ali, koje će kroz čctvorogodišnji studij da urastu traino u njega vu svest, i da ostanu neizbrisivc. I doista »od Savla postaće Pavle.« Nije isključeno da ćemo sutra na Teološkom fakultetu naći studente čiji su roditelji članovi SK, jer njihova primanja ne mogu udovalii 1 sinovljevoj želji za naukom. A to će sigurno biti ako politika stipenđiranja i dalje ostanc p vakva jeste. Takođe se ne treba čudih ako »Jahve jednog dana sazna svoj put pravednički a put bezbožnički propađne«.

RAJKO ĐL'RIĆ,

SrLDE.NT FILO£Urw~

4.

STUDENT

1968/9