Студент

političnost ne sme da se svede na ulične ujdurme

Probdem ovog naroda nije ni* kad bio određena politička tenija, nego realan žavot. Otuda, politiku treba shvatiti Зсао stav o ždvotu, a ne kao nešto što je životu tuđe, što je od njega otuđeno. Političar u fcultuni mora, pre svega, da poznaje kulturu, da bi mogao da zastupa njene intarese pred društvom, U tome je sadržan njegov zaidatak, a ne u težnijd da fculturi, po svaku сеаш, da pečat svoje Mčnosti. Ovo Je bllo tek koliko da se zagrejemo. Idemo dalje, šta je sa domaćom pozorišnom avangardom? Kod nas se zapadna avangarda pojavila kao reakcija na proletkultovsko pozorište, ali se sada pokazuije da je to, u stvari, odboljevanje dečje bolesti provinoijalnog kompleksa. Atelje 212 nije avangardan zato što, sa zakašnjenjem od nekoliko godina, prikazuje avangardne zapadnoevropske komade, јег bi, po toj logici, neko ko, kiroz 20 godina, bude igrao Beketa u Centralnoj Afrioi, mogao, isto tako, da se proglasi avangardnim. Jugoslovensko pozorište može da stvori avangardu samo na domaćim pisciroa. Međutim, to ne znači da domaće dramsko delo treba shvatiti kao nužno zlo, s kojim čovek može da bude zadovoljan ako ima tri reprize. Isto tako, treba preispitati naš fond dramske literature. Da li postoji još nešto u njemu, sem Nušićevih komada i ostalih komada koji su sada u opticaju? A zatim, šta je sa mladom generacijom dramskih pisaca, Njih treba otkrivati, jer sam siguran da mladih pisaca ima. Međutim, što više starimo, mi pomeramo tu starosnu giranicu, pa nam se oini da je neki pisac mlad i sa 30 godina. Dužnost upravnika pozorišta nije da brane svoju kuću od loših komada, nego da otkrivaju dobre. Pravdanje đa se izlažu riziku, igrajući dela mladih pisaca, je lažno; svedoci smo da se izlažu riziku, igrajući i dela osvedočendh pisaca, recimo Molijera, s tom razlikom što se eventualni neuspeh sa delom mla dog pisca, može pre opravdati. Kažu da je Brionski plenum izvršio uticaj na komad »Razvojni put Воге šnajdera? Kažu, da su žkape dole« »skinute«? šta je od svega toga tačno? »Bora šnajder« je napisan godinu i po dana рге Brionskog plenuma, Da je realizovan pre Brionskog plenuma, verovatno bih imao neprijatnosti. Ovako, ili sam ja prorok, ili je umetnost onp što u nekim opštim stvarima, sadrža i prošlost i budućnost. Uostalom, ja sam najmanje kriv što su se nekd stvarni događaji podudarali sa radпјош komada.

što se tiče кошасЈа »Kape dole«, zvanično sam obavešten da le predstava ne igra jer je Rade Marković na snimanju ne: kog filma. Isto tako, zvanično, nema »političfcih« zamerki ovorn komadu. Ali, činjenica je da postoje Ijudi koji svako delo gledaju kroz prizmu neke svoje političnosti, a ne sa aspekta umetnotsd iii nekog našeg estetskog merila. Ti Ijudi su deo one čaršije koja oko svega diže ргаšinu. Po njima, važno je da se u delu ne prepozna neki živi političar ili izvesna politička situacija, т>а da sve bude u redu. Kraj njih bi čovek mogao konovu ideja iz Musolinijevih spisa, na primer, s tim što bi se radnja smestila u neke naivne okvire (šatro, muž i žena, porodični problemi), a da oni ništa ne primete, jer u njemu nema »insmuacija«. To je izraz

šarlatanstva, jer se time političnost svodi na čairšijske ujdurme. Prava političnost je, svakako, nešto suprotno. Svi govore o krizi našeg pozorišta. što ne bismo i mi malo o tome? Treba reći, bez lažne skromnosti, da se za poslednje dve godine dogodilo ono što se još nije dogodilo u istoriji našeg pozorišta: jedno naše pozooš'tc (Atelje 212) pozvano je na dva ekskluzivna • evropska festivala, u Firenou 1 u Frankfurt na Majni. Sve to u vreme kad smo, navodno, bidi u krizi, kad smo otkrivali i, Milera i mislili da smo avangardnd! Hoćemo li malo o televiziji? Bto, i ti me pitaš o televiziji, a niko više ne govori o radiju. Nije ni čudno: radio ima napred krpu, a televizija sliku. Radio je

femakao našem interesovanju, ali zahvaljujući tome, radio je, danas, tačoo опо što jeste. Kad je moj otac 1936. kupdo radio, ceo komšikik je, od jurtra do soitra, upijao sve što se iz арагаta čulo. Danas se radio sluša prema pofcrebi, Ш prema raspoloženju. Ni televizija ndje izmišljena da bi fascinirala. Danas narod misli da sve što se čuje na televiziji, izlazi pravo iz SIV-a. U jednoj dečjoj emisiji, pojavljuje se Stevan Sremac; ve rujem da bi mnoge Ijude bilo teško übediiti da Sremac više nije živ. Ja sam, na primer, imao muke da übedim jednog svog prijatelja da Mića Tomić nije, »u životu«, lekar-psihijatar; jer da jeste, zar bi dozvolio čkalji da se šegači s njim? Veliki autoritet televizije je stvar s kojom se ne sme šaiiti, jer je to, u krajnjoj liniji, nemoralno. Ali, vreme televdzije će proći, kao što je prošlo i vreme kad se u pozorište išlo okupan onduliran, iz građanske dužnosti. Kad ovo stanje prođe, kad svet bude prestao da gleda i pauze, onda će televozija dobiti svoje pravo mesto, Međutim, da bi se to postiglo, televizija шога da školuje svoje kadrove; danas, zahvaliuiući svom monopolitičkom položaju i ogromnim materiialnim mogućnostima, televizija kupuje »gotove« livide. U tome televizija greši. Njima ne pada na namet da stvore svoju glumačku ekipu, ekipu TV-pisaca i slično. To bi bio posao za mlade Ijude. Jer, ne verujem da ia mogu da radim bolje za televiziju od nekog mladog čoveka koji se rodio pored televizora! Kakvi su problemi Udruženja književnika? Udmženje književniika treba da opstajava, kao što opstavaju sva ostala udruženja. U Udruženju treba da bude svaki onaj koji piše, kao što se u Udruženju nosača nalaze svi nosaoi. Malim broiem članova, udruženje ne može da dokaže izuzetnost svog položaja u društvu. Međutim, da bi oni koji se profesionailno bave pisanjem ostvarili neka svoja građanska prava (pravo na penziju, na primer) treba osnovatd Servis koji bi, u stvari, bio pravna služba Udružsnja. što se tiče orah koji su materiiialnim položajem pisaca i koji stalno uporeduie stanje kod nas, sa stanjem u Francuskoj ili Nemačkoi, njih treba uputiti na upoređenia sa Bugarskom, na primer. Uoošte, kad se vrše takva poređenja, onda treba imati na umu da je nemoguće promeniti svoj narod, svoju kulturnu sredinu, kultumo nasleđe i mnogo takvih stvari.

RAZGOVOR VODIO:

BRANISLAV MILOSEVIC

studenti o sebi neposredno

Cimerke su mi »lafice«. Jedna sliči »lavu«. Stalno maršira po sobi, kao da je penzionisani narednik. Krasi je jedna divna osobina: rasejanost. Da ne nabrajam koliko nam je puta zbog toga zagoreo pasulj na rešou, a рге neki dan je obula dve različite cipele i pošla na fakultet. Cistačica, za nesreću, rešila je tog dana da oriba stepenište. Cimerka se strovali i iščaši nogu. Tefc tada je primetila da je obula različite cipele. Druga mi je cimerka prava lepotica. Jeste, prava. Još uvek čuva kutiju od čokoladmh bonbona, koju su joj dali kao najlepšoj devojci na nekoj igranci. Treća vek prespava. I nek neko kaže da spavanje utiče na lepotu. Kakva je, da je neko sret ne u mrabu, do Bežanije se ne bi zaustavio. četvrta po ceo dan uči na fa-

kultetu, a uveče nas, pre spavanja, »izgnjavi« dok nam ispriča dnevne utiske. Peta sam ja. Imam dečka u Prvom bloku; uveče ga viđam obavezno, a danju samo kad mu cimeri nisu u sobi. A oni su vrlo »uviđajni« momci. Pokucaju na vrata, probaju ključ, nakašlju se, opsuju kroz zube i ritnu nogom u vrata. Sta nam mogu kad smo mi zauzeli busiju. A gde bi smo napolje kad je hlađno. Mnogo volim svog dečka. Bojim se da mu ne dosadim (a kakav je još bi mogao i da me pro meni) pa kud ću bez njega natrag u selo od bruke i sramote! Zajedno smo pošli u Beograd, zajedno se moramo i vra titi (moja majka mi je to rekla, a i njemu njegova). Đ. U. STUDE.VTSKI GRAD, 1359-1V

za nju plaćamo mnogo. Imamo dva otomana, ormar, peć na krefcu, česmu i klozet u dvorištu. Nisu nam propisali kućni red i zato smo mislili da ćemo dovoditi devojke u stan. Ali raznojake nismo hteli i posao se nekako otperio. Kako već nije bilo »posla«, traćili smo vreme u čitanju novina, kartanju i piću. Prvi put smo se napiH jesenas, posle Godarovog »Do poslednjeg daha«; u Kinoteci smo ga gledali. Pričali smo da je Godar strahovit tip i poneli smo kući piće, jer tako sto odsto štedimo раге. Kad nas je već uhvatilo, prevmuli smo sto, razbili ogledalo, bacali čaše u plafon i pevali pesme iz Žilnikovog filma

»Žumal o seljacima«. Potrgali smo sa zidova fotose zemliakinje Gordane Jovanović, razbili figuricu jelena iz Rumunije, za koju sam dao pet leja, polomili po suđe pokradeno iz menza. Рге neki dan moj cimer nađe u novinama jedan oglas. Piše u njemu da se traži poverljiv student, koji bi dva-tri puta dnevno izvodio psa u šetnju. Sledi, navodno, dobra mesečna zarada. Hteo sam da se prijavim pa da uradim »nešto« toj gospodi koja nudi studentima finu zaradu. АИ su me cimeri odvratili, јсг znju da mogu svašta da napra vim. Taj oglas mi se još uvek vrzma u glavi.

CEDO MOUKOVK

STUPENTI O SEBI, NEPOSREPNO Stiglo паш je nekoliko dopisa za novu rubriku »Studenti o sebi, neposredno«. Većina od njih su... pisani nemamo (što se ne bi smelo očekivati od studenata) i puni su »izvikanih« jadikovki na račun higijene u sobama, ishrane u menzama, lošeg prevoza i dr, a to smeta da se dobije jedna istinita (sveobuhvatna) slika o studentskom životu. SISTEM D—G Imam sobu u Studentskom ]o: tesno u sobi da se jedva razgradu, u Cetvrtom bloku. Da ne mdmoilazimo. duljim navodeći sprat i broj — Kad smo bez »padobranaca« zadovoljite se informacijom da sistem spavanja je jasan: G-G, je petokrevetna. Kreveti su po- što će reći glava-glava (brojte vi ređani po bolničkom sistemu. do pet, ja sam već alergična na Na početku godine odvalismo taj broj). Kada nas je više od lavabo i razbismo prczor ppku- normalnog broja sistem D-G, pa šavajući da napravimo bolji га- ne znas koje je ono prvo a koje spored. I ništa nam nije vrede- drugo. Strana 10.

TRA2I SE STUDENT ZA IZVOĐENJE PSA U Dure Stmgara 24, ulaz A, na saradnici. Tu, u glomaznoj sobeprvim vratdma stoji hemijskom tini stanujem sa trojicom cimeolovkom napisana i rajsnedlom ra; sobu smo dobili preko raoje prikačena firma: »C. Marković i tetke i ne racžemo se žalitd da STUDENT

NEZAPOSLENOST

OPo statističkim podacima 600 hiljada Jugoslovena ne može da nađe posao. Među njima je i jedan deo sa fakultetskom diplomom. NezaШШ poslenost je jedan od najvažnijih problema mladih. šta o tome oni misle? SLOBODANKA MARCETIC, građevinski inženjer: Na posao čekam već dve godine, obijam sva vrata, ali sve je to badava. Faktori su, zaista, zaboravili na mlade stručnjake. MILETA JOKIĆ, profesor matematike: Upravo sam diplomirao, pa sad tražira posao ovde u Beogradu. UILJANA SLAVKOV, ekonomista; Ako za dva ’meseca ne nađem posao, eto mene u inostranstvu. DRAGAN VOJINOVIC, profesor srpskohrvatskog jezika: Nalazim se na spisku u birou za zapošljavanje u šapcu gotovo tri godine. Oženjen sam a nemam čime da izdržavam porodicu. M. N., Filozofski fakultet: šlo da se brinem za posao. Cale mi je direktor gimnazije. Valjda će naći posao za ćerku. VOUMTR ŽIVKOVIC, nastavnik eneleskog jezika; Od 1965. godine na 34 moibe dobiiao sam negativne odgovore, Nadam se đa će mi 35 biti srećan broj. UUBTNKA PETROVTC. dinlomjran? farmareut: Već nola godine očekuiem izlaženie Zakona o primanju sfažista u apoteku. Verujem da ću tađ imati sreće. BRANTSLAVA VUJOVIC, komerciialista; Na birou sam tek dva meseca. Javiia sam se na dva konkursa i nađam se bar jednom pozitivnom odgovoru. DRAGAN MTLENKOVIC, apsolvent Elektrotebnike; Ontimista sam. Ako ле u syoioi struci. naći ću posao u turizmu, sde s~ vrlo dobro snalazim. UUBA NEDELJKOVIC, pravnik; Dmlomirao sam skoro. Krajem marta odlazim u voisku. Sa odsluženim vojnim rokom imaću više šanse đa nađem posao. V. G., Filološki fakultet: Posao može uvek đa se nađe. Ja imam završenu jednu godinu na gntni za nemački iezik. Predaiem nemački u osmogod’šnioi školi u blizini Maidanneka i ; mam nlatu рг?ко sto hiljađa. Savetujem mladima da napuste Beograd i odu na Kosmet, u okolinu Majdanpeka, gde se. itekako čeka na niih. LA7AR MILTC. pravni fakultet; Da bih sć zaposlio, upotrebiću sve veze i vezice, Inaoe mi se ne piše dobro. r * т

inostranstvu.

I. T.

USPEH HORA "BRANKO KRSMAMOVIĆ" U SJEDINJENIM DRŽAVAMA

Ног »Branko Krsmanović« otpočeo je svoje četvrto gostovanje u Sjedmjnim državama koncertom u Njujorku održanom 14. januara, a završiće ga 7. aprila koncertom u dvorani »Kon stijušn« u Vašingtonu. U toku svog tromesečnog gostovanja, hor će prirediti koncerte u ukupno 67 gradova širom Sjedinjenih Država. Krajem januara, hor je nastupio u gradu Korvalis, u državi Oregon. Evo šta o tome događaju piše kritičar Kris Polrjat u tamošnjem listu; »... Verovatno nijedan od superlativa koje mogu da pronađem, ne bi uoinio pravdu izuzetnom kvalitetu kombinacije audio i vizuelnih zadovoljsri'a koja su nam pružena poslednje večeri. Hor »Branko Krsmano-

Zbog odlaska u JNA dosadašnji urednik ргоsto-proširene strane LAZAR LAZIć odlazi iz геdakcije »Studenta«. Redakcija mu se zahvaljuje na dosadašnjoj saradnji

vić« zaslužuje nešto više, a ne samo jednostavan prikaz... ...U drugom delu programa, posvećenom jugoslovenskim narodnim pesmama i igrama, članovi hora su se pojavili u гаznovrsnim bogatim narodniin nošnjama. Ukupan efekat tako brojnih životnih kostima bio je čudesan prava hromatska fantazija... ...Ног je pružio još veće zadovoljstvo uvu nego ofcu. Njegovo pevanje u toku celog dugačkog i razno\Tsnog progran* 3 bilo je tehnički toliko izvanredno, da je izgledaJo potpuno neverovatno da se ovih JBO mladih Ijudi i žena mogu baviti ma čim drugim sem pevanjem koje im ispunjava celokupno \тете (ша da su u stvari svi oni studenti Beogradskog univerziteta).«