Студент

KADA ĆE DA OZDRAVI NAŠA FILOZOFIJA?

U jiašim srednjim školama ođomaćeno je mišljenje da su utendci deca, pa s toga nerpaju «rava ni sposobnosti da razrnišljaju o onome što uče i kako utc. Svakako, veoma je neuobičajeno da jedan takav ućenik pomišlja da piše o udžbeniku čiji je autor veoma riat naučnik. Međutim, kai učenici mogu tokom nasrtave da primete izvesne mane, Ш pak dobre osobine udžbenika, ovim želimo, bez ikakvih pretenzija na neku stmčnu ocenu, da skrenemo pažniu na neke nedostatke udžbenika za srednje škole iz kojih smo mi. na žalost, primorani da učimo. »VIZA« ZA ISTORIJU »Pregled istoriie Mozotije« od dr Miodraga Cekića, u izdanju Zavoda za izdavanje udžbemka BiH (Sarajevo, 1966) poznat je među učenicima, a naročdto među profesorima, kao veoraa dobar i pr-egledan udžbe nik. Međutim, zahtevi programa filozofije u mnogome su umanjili kvalitet ovog udžbenika. Naime, program za sve društvene nauke u našim srednjim školama, pa i za filozofiju. zahteva, pored savlađivanja činjemčnog materijala (»bubanja«), i iđeološko-političko obrazovanje. U skladu sa osnovnim metodama nastave koji su kod nas usvojeni, ideološki deo, iako veoma često ne pripada tamp gđe je postavljen. jma isti značaj i uqj se na isti način kao i naučne činjenice. Svaki period u filozofiji i svaiu pojedinačni filozof. od vece vrednosti, mora imati »viai* u vidu citata iz klasika marksizma (naravno, bez oznake iz kojeg dela je citat uzet), rako đa se te rečenice izvučenc konteksta pogrešno tumače Interpretacije pojodinih filozofskjh sestema (Heraklita i Hege)a) potčinjene su vanistorijškim, ideološkim kriteriiima navodnog doprinosa tih filozofa đijalektici, materijaJizmu Ш marksizmu. Pojedini pak filozofi iz pomenutih razloga (na pri mer Lajbnic), nisu zaslužili svoje mesto u Istoriji filozofije dr Cekića.

SREDNJOSKOLCI 0 UDŽBENICIMA

ĆEMU SLUŽI IDEOLOGIJA? Vrhunac idcološke didaktike postižc se u odeljku posvećenom marksistićkoj filozofiji i koji zauzima jednu trećinu udžbendka (oko 100 stranica). U ovom odeljku, veoma detaljno, razrađuju se ne samo filozofska pitanja već i problem ekonomskog, ideološkog i biografskog karaktera. Nj jedna filozofska škola nije taiko brižljivo obrađena niti jc' pak biografija jednog filozofa tako dctaJjno objašnjena (ovdc, npr., saznajemo imcna Marksovih prijatelja i verenice) Veoma neubodljivo, takođe, deluje uklapanje modemih naučnih otkrića u dijalektički sistem tako da su »dokazi« i dalje uglavnom uzeti iz Engelsovog »Antidiringa«. Ovde je marksizam shvaćen kao najviši domet u filozofiiti uopšte (naravno ovde raje dokazano). To se naročito vidi iz sledećeg odeljka koji nosi naziv »KritiČki osvrt na građansiku fiilozofiju« gde je građanska filozofija proglašena vrednom pioučavanja, pored ostalog, i zato što su izvcsni građanski filozofi iz raznih razloga »nagon j eni« d a p rouč a • vaju đijalektički materijalizam! ] Na kraju dr Cekić ipak паш ostavlja neku nadu: »Ozdra\Ijenje građanske filozofije od njene teške bolesti na smrt može se očekivati od izmcno л društvene strukture na Zapadu kada će nestati osnovc za nicanje duševnih stanja stralia, očajanja, pesimizma i rezigna- i cije«. (Str. 323) 1 Da li ova ideološko-didaktička tendencija ima ikakvog smisla i da li ovakav sistem izno- i šenja materijaJi' vodi nckom razvijanju kritičkog duha kod f ućenika, to jc pravo* pitanje. r Ali program pređavanja dru- š štvenih predmeta u srednjim r školama zasnovan je izgleda na s tome da »decu« hije potrebno c naučiti kako da misle i rasu- c đuju, već je glavno da učenici s prihvataju golova i propisana 1 rešenja. Samo, da li ćc ta »dc- 1 ca« to baš. tako olako prihvatiti. с

ALEKSANDAR PAVKOVIC

ZAŠTO JЕ "GIMNAZIJALAC" RUŽIČAST?

MIŠUENJA

Tribine srednjoškolaca su njihovi listovi. Ovi lislovi rnoraju, po logici svog Postanka i poštoianja, da budu ’Tse orijentisani ка srednjoškolskoj sredini. To znači da ovi Jis tovi moraju da donosc stvama raišljenja srednjoškolaca i da sc problernima koji su za njih °d ži\»otnog interesa. Međutim, У praksi postoje i obratni sluča|вп. Jedan od takvih slučajeva 1е 1 književni Ust učenika beogimnazija »Beogradski rimHozi/auic«. Bez obzira što je T'vj književni Ust, jzgleda da su njegovc redakcije zna a l n Vt es » te tskih koncepcija лкоИко ih uopšte ima). Koncepcije ovoj? lisfa mogu se videti iž reprezentativćfanka. objavljenog u martovskom broju, Taj tckst je naođ stranc Prosvetno pezavoda, Gradskog коSaveza omladine i Doma °tuladine Beograd na konkui'su ** temom »Tito i omladina«. Narad kao večina nagrađe‘in radova takve vrste) pjsan je J . tra dicio n alno-konvencionalnom '”l Ц tj. frazersko-parolaški. To J . ! e °vaj rad nagrađen ne zaPJtnjava nas mnogo. Dovoljno *pros<uti« dve-tri fraze i žiri -04 sc oduševiti: * • • • Ti u omladinu ulivaš sna*- » r •

gu i pokazuješ životni put, a ona za uzvrat daje svoju mladost t bezgraničnu veni u tebe«... (S. Manojlović: »Tito i omladina«). Najpohvalnije se ocenjuje pisanje koje podržava (načdn, izgleda, nije važan) tradicionalne vrednosti društva kao što su: patriotizam, odanost mkovodstvu i sl, Rukovodioci su nepogrešivi, jugoslovenski socijalizam je jedjni itd. Zanimljivo, privredna reforma još nije našla svoje mesto u ovom spisku vrednosti. Svc se svodi na izbor ružičasle boje kojom se premazuje stvarnost. Nas ipak intaresuje zašto se лаstoji da se oo svaku cenu Jugoslavija predstavi kao zemlja u kojoi teče med i mleko. gde su svi Ijudi srećni i zađovoljni, gde nema nerešemh problema? Zašto se kao autentične ideje srednjoSkolske sredine poturaju i one koje to nisu? Kome je to potrebno? Da li je to potrebno nekom da se uveri da je sve u redu? Da li ovakve ideine koncepcije zastupa redakcija u ime izdavača i lista ili u ime svog neznanja, ili možda zbog želje članova redakcije da se afirmiše na ovakav način? Želeli bismo da nam redakcija »Beogradskog gimnazijalca« da odgovor na ovo pitanje. slobodam stefanović

SLOBODAN STEFANOVIĆ П

tLDWIK WINCENTY BORANSKI;

CRTEZ

"OTPORA JE ВILО SVUDA, ALI MESTIMIČNO“

IZ SREDNJOŠKOLSKIH UDŽBENIKA ISTORIJE

■јјг- oznato је da nedovoljno prikladni udžbcnica prod“ slavljaju poseban problem kod izvođenja nastave u gimnaziji. Međutim, sva dosadašnja kritika se zadržavata na metodskim, pedagoškim i čisto stručnim stranama ovog vrlo osetljivog pitanja. Sami učenioi nikad nisu bili u prilici da samostalno liznesu nodositatke udžbenika koji im smetaju u njihovom svakodnevnom radu. Udžbenik »Istorije novijeg doba« za IV razred gimnazije od dr Đorđa Kneževića i Bogdana SmLljevića u izdanju Zavoda za izdavianje udžbenika SR Srbije, je izgleda veoma karakterističan primer takvog pristupa u oceni udžbenika. Rc cenzenti ovog udžbenika su Julijana Vrčirnc, profesor Višc pedagoške škole u Beogradu, đr Dušan Živković, naučni saradnik Muzeja revolucijc u Beogradu i Dragomir Rakić, profesor gimnazije »Moša Pijade« u Beogradu. Ud/benik je prihvaćcn od Saveta za prosvetu Srbije 14. maja 1962. godine i do sada je imao već pct izdanja. Ovo sve govori da je udžbenik povoljno ocenjen. Ipak, učenici nc govore toliko pohvalno o svojoj knjizi istoriје. Uglavnom svi ističu nepreciz nost i nedovoljnu dokumentovanost pojedinih stavova autora ovog udžbenika. Ma strani 147. u lekciji pod naslovom »Kraj. rezultati i karakter II svetskog rata«, pisci navode sledeći podatak: »Drugi svetski rat se završio pobedom antihitlerovske koalicije nad Trojnim paktom, pobedom slobodoljubivih naro.ia nad mračnim silama fašizma. To ie osnovni rezultat rata. Ta pobeda je skupo stajala čovečanstvo. Oko 69 шШопа Ijudi je izgubilo živote (pođvukao autor). Prema Enciklopediji leksikografskog zavoda tačan broj pogimilih iznosi 51 milion. Ako su pisci želeli da daju samo pnbli žnu brojku, a na to upućuje reć »oko«, onda bi bilo normalnije da se stavi cifra 50 miliona. U udžbeniku su četnicl Draže Mihajlovića dva puta unišleni. Na strani 197 sa četnicima je svršeno maria 1943. a na strani 216. četnici su ponovo razbijeni septembra 1944. Svi znamo koliki je bio doprinos NOB-a opštoj borbi saveznika. Ali, Bogdan Smiijević i dr Đorđe Knežević još nisu utvrdili prave obime našeg vojnog učešća u Antihitlerovskoj koaliciji. Valjda zato, na nekoliko mesta oni navodc vrlo kontradiktornc podatke o broju nc prijateljskih divizija, koje su bi lc primorane da drže neprijatelj ski front u Jugoslaviji, Ipak, pisci se slažu u tome da neprija teljskih divizija nikad nije bilo manje od 30, a vrlo često i 35. Ali. u Istorijskof čitanci od istih pisaca m»že se pročitati zvanično svedoćanslvo saveznlčkih predstavnika (str. 147) gde doslovno piše da je u Jugoslavifl biia angažovana 21. divizija. Sigurno je da učenik IV razreda može da shvati prave razmere strahota II svetskog rata,

ali je isto tako očigledno da mu ipak njegove godine dopušlaju jedan kritičan odnos prema nepotrebnim i ornalova/avajućim »instrukcijama«, koje su u ovom udžbeniku veoma Česte. Svako ovakvo nastojanje je očigledno ideološki inspinsano, ali prilično nevešto i neodmereno sprovedeno u delo. Na primer, na strani 140. o borbama na Istočnom frontu u 1943. piše: »Na srednjcm frontu Nemci su bili odbačeni daleko od Moskve, a na severu je probijen obruč oko Lenjingrada, iako je grad i dalje bio pod opsadom«. Ili, evo nekoliko karakterističnih rečenica o aprilskom slomu stare Jugoslavije (s,tr. 154, 155): »Otpora je bilo u svim krajevima zemlje, ali mestimično...« »Nerešeni socijalni problcmi radnika, seljaka i dr izazvali su kod njih nezadovoljstvo. Oni su voleli otadžbinu ali nc buržoaski poredak u Jugoslaviji«. »Naša zernlja jc bila osvojena, narod porobl jen, ali ne i pokoren«. Ovakav neumeren, neistorijski prikaz izaziva nepoverenje pogo tovo kada sc pravc i ovakvc veoma očigledne omaške (str. 179). »Dolaskom Vrhovnog štaba i brigada u Crnoj Gori jc oživeo ustanak i suzbijen je četnički pokret. Međutim, naše snage nisu mogle da se dugo održe« (zašlo je tako bilo ne objašnjava se!) Ili, na slrani 165, o aktivnosti KPJ u 1938 doslovno piše: »Veliki uspeh postigla jc partija u stvaranju Narodnog fronta, opštenarodne politićke organizacije za borbu protiv fašizma«. АИ, na 163. strani sc potpuno poriče bilo kakva aktivnost Narodnog fronta i čak se posredno negira njegovo ranije postojanje; (pre aprila 1941). »Sa vojnim pripremama (za ustanak prim. autora) vrše se i političke. Odmah se pristupilo stvaranju JNOP (Jedinstvcni narodnooslobodilački front), sa ciljem da se ckupe svi rodoljubi, bez obzira na politicku, nacionalnu i versku pripadnost, radi borbe protiv okupatora. No nesrcća nijc samo u tonie šlo pisci u dve uzastopnc rcčcnice protivureče sebi; oni čcsto dovode u sumnju i ono što su učenici naučili iz drugih predmeta (istorijc umetnosti, sociologijc itd.) Tako oni pišu da je fovizam samo varijanta impresionizma (str. 77) ili pak da Oktobarska revolucija potpuno dovodi u sklad proizvodne snagc i proizvodne odnose (str. 238). Nckomc če navedini propusti izgledati nevažni i sigurno ćc nam zameriti naš doista neobjektivan postupak vađenja pojedinih rečenica iz njihovog prvobitnog konteksta, ali če ako i sami pročitaju biti primorani da priznaju njegove slabosti. Možda su ti propusti zaista nuž.ni i beznačajni, Nevolja je, međutim, u tome što nama, učenicima, oni ne izgledaju tako bezazieni. SLOBOD/VN /UNJIC

ZAREZ NЕ POZNAJU, TAČKU "ZABORAVLJAJU"

astavljarao, sa manjim |\ prekidima, razgovore o pi- : x 1 smcnosti učenika u sred- i njim školama. Ovom prilikom obratili smo se profesora Blagoju Jaslrebiću, koji predaje srpskohrvatski Jezik u IV beogradskoj gimnaziji— Kako ocenjujete opsti mvo pismenosti učenika prvih razreda. koliko su ti učenici osposobIjeni u pogledu elementarne pismenosti? Pismenost koju donose iz osnovne školc učenici najbolje pokazuju u prvom pismenom zadatku. Bezmalo jc karakteristično da većina učenika koji su imali odlične ocene u osnovnoj školi imajn sada slabu ocenu. Od takvih, neki пе znaju ni upotrebu zareza, dok tačku obično ne upotrebljavaju ili je »zaborave staviti«. Interpunkcijski znak tri tačke(...) najčešće se piše sa čctiri, pet ili više tačaka. Mnoci učenici ne znaju pisanje negacije, ne znaju da slože vremena u rečenici, greše u rastavljanju reči na slogove, nc razlikuju dovoljno glasove č i ć, pa čak i imenice ne pišu tačno, na primer: ličnos, milos, lenos, slaros. Stilsko i gramatičko slaganje reči učenici takođe ne poznaju dovoljno. često upotrebljavaju pasivno stanje, što nije odlika našcg jczika. Mnogc od ovih grešaka učenici relativno brzo uvidc i lako ih se oslobađaju. Utoliko je čudnije što im ranije nastavnici na njih nisu ukazivali. Da li ste zadovoljni leksiкош vaših učenika?

MIROSLAV ANĐELKOVIC:

(NE) PISMENOST SREDNJOŠKOLACA

Leksika ie posebna slaba strana pismenosti učenika. Najčšeće je uzeta iz štampe, iz sredstava masovne komunikacije, gde određeni izrazi, konstrukciје i sl., imaju svoju funkcdju, ali u zadaoima učenika to samo pokazuje da oni nc osećaju misao kao svoju, nego da nabacuju reči kojih se s mukom prisećaju. Tako dolazi i do faktičkih grešaka (»Jadni kragujevački đaci, tek što su bili primljeni u omladinsku organizaciju, a već su morali biti streljani«). Da li sistematski sa učenicima raditc na pismenosti, i па koji način? Smatram da se pismenost ne mora predavati nezavisno od istorije književnosti. Ove dve oblasti se mogu predavati paralelno. Kroz savremcni pristup književnom delu mogu se obraditi karakteristike stila, tema r i* deja pisca. Recite nam nešlo uopšte o stilu učenika? U obradi slobodndh tema učenici prave velike greške kad ne shvataju da se o svemu ne možc pevati i govoriti sa ushićenjem. Patetika, i neiskreno oduševljenje su njihova česta mana. Ali, zato ima malo onih koji su sposobni za analizu. Odsustvo analitičkog smisla može se objasniti donekle time što učenici vrlo retko dobijaju teme iz nastavnog gradiva, a baš tu bi mogli da pokažu i da razvijaju svo-1 iu moć rasuđivanja. Razgovor vodila: JELISAVETA PROTId

CRTEZ

NANA

IZ ALMANAHA SREDNJOŠKOLSKE POEZIJE

Ljubičasta navlaka za krhkost tela. Dva be/.daha bez očiju i sat, Tako ozbiljna, zaokupljena skoro važnim zelenim mislima ona je Ijubičasta. Sporo kucanje reči, igra se sedom kosom. Jer ovo mesto tako je postoječe, 'ako bespolno, tako bolesno. Bestelesnost njine Ijubičastosti nije za ovde.

ANNA HAHN

STUDENT m -■» —■— »■

f OML,\DINSKA REDAKCIJA £OKAN OEKIC MIIUANA VASOVIC MILAN M. MISIC 80R1S PISTIGNJAT iARKO NEDEUKOVIC SLOBODAN tONJIC lELIBAVETA PROTIC L'REDNIK ALEKSANDAR PAVKOVIC k.

11.