Студент

O FIZICI I POSEBNO O NUKLEARNOJ FIZICI

NAUKA DANAS • NAUKA DANAS • NAUKA DANAS •

»Nauka koja u današnje doba najviše napreduje i koja izgleda da baca najviše svetlosti na strukturu sveta, jeste jizika«. Bertrand Rasel

1. Neke napomene o savremenoj jizici

Pošto sam prisustvovao Sim pozijumu o savremenoj fizic (Trst, juna 1968.) na kome si razmatrane sve oblasti fizike kao i granične oblasti iz astro nomije i biologije, smatram dz je korisno da saopštim, u vidt kratkih napomena ili konstala cija, neka svoja zapažanja. Osnovno zapaianje je da su 1 problemi i metodi istraživanja na vrlo sličnom nivou u sviir oblastima fizike. Teorijski meto di su zaista imiverzalno primenjeni svuda gde njihova primena ima nekog smisla. Odatle sledi da postoji jedno metodsko i jezičko jedinstvo svih oblasti fizike. Otuda takođe i približno sličan nivo razumevanja vrlo različitih fizičkih fenomena. Da je taj nivo razumevanja visok, sledi iz opšteg poznavanja toga u kolikoj su meri poznati fizički fenomeni iskorišćeni u razvoju drugih primenjenih (tehničkih) nauka; to je u Trstu bilo implicitno, no ipak snažno prisutno (možda najpre zahvaljujući prisustvu mnogih poznatih fizičara) iako se pre svega govorilo o savremenim problemima. Istoyremeno, diskusije o savremenim problemima raznih oblasti fizike pokazale su da je nivo razumevanja fizičkih fenomena nedovoljan, i to upravo zato što se zasniva na teorijskim metodima koji omogućavaju još uvek vrlo pojednostavljena tretiranja pre svega lokalno posmatranih izolovanih pojava; čak i tamo gde se upotrebljavaju statistički raetodi njihova primena uslovljena je sličnim načinom fimdiranja razmatranja. Ni u jednoj oblasti fizike izgleda da ne postoji razumevanje kompleksnih fizičkih sistema, strukturnih sistema i istovremeno dinamičkih sistema. Nedostaju dalja razumevanja (dovoljno prezicna razumevanja) elementarnih procesa, nedostaju eksperimentalni podaci u svim oblastima fizike koji bi mogli ponuditi dovoljno precizne parametre za kompletno (kompletnije) paramentriranje fizičkih sistema, samim tim nedostaje i više teorijskih pristupa u istom stilu, koji bi bili u stanju da interpretiraju najveći deo onoga što se odigrava u strukturno i dinamički kompleksnim fizičkim sistemima. Ilustracije radi pobrojaću primere; a) sistema nukleamih nivoa bilo koga posebno ili svih atomskih jezgara zajedno, b) sistema »elementarnih« čistica, c) pojavu faznih transformacija, d) pojavu turbulencije, e) kompleksni sistem plazrae, f) probleme ireverzibilne termodinamike. čime se lista primera ne iscrpljuje. U svakome od ovih primera mnoge osnovne stvari su ( poznate, ponegde čak i već vrlo i dugo vremena, na osnovu tih poznatih stvari u većini slučajeva razvijene su i odgovarajuće tehnološke primene, ali je ipak svima njima zajedničko nedovoljno razumevanje fizičkih fenomena. prvenstveno zato što se dosadašnje interpretacije baziraju na modelima daleko jednostavnijim nego što je igra interakcija koju priroda izvodi u kompleksnim sistemima. Zbog toga savremena teorija u većini nudi objašnjenja svega onoga što bismo mogli nazvati lineamim efektima. Prema tome, mađa sam svestan da u ovoj oceni mogu i preterati (pa bi zato bilo dobro čuti i mišljenja drugih, ranije pomenutih fizičara), moj osnovni utisak iz Trsta jeste da u sadašnje doba prisustvujemo završetku jedne epohe fizike, epohe u kojoj je otkrivena većina elementamih fenomena vezanih za poznavanje struktrure materije i interakcija materijalnih čestica, te su ovi fenomeni objašnjeni srazmemo jednostav- i nim slikama. Isto tako mislim da prisustvujemo i počecima jedne nove epohe u fizici koja će svoj osno\mi siže verovatno imati u detaljnom razmatranju igre interakcija u stmkturno i

komplikovanim fizičkim sistemima. Od problema elementaraih čestica do kosmoloških problema, prakhčno u svakoj oblasti fizike, to bi moralo dati čak i ' kvalitetno nove rezultate Što bi moralo imati poseban značaj u onim oblastima fizike (tu naročito mislim na atomsku, nuklearau i molekularau fiziku) koje su najbliže praktičnoj primeni. Takođe mislim da je logično što se stiče utdsak o postojanju krize praktdčno u svima oblastima fizike. Ta kriza mi&Lim da objektivno postoji, a smatrara da je u vezi sa prelaskom fizike dz jedne epohe istraživanja u drugu. Isto tako siguran sam da će fizika doneti još više prak tdčno primenljivih rezultata upravo zato što će sve više morati ićd na kompleksna razmatranja fizičkih sistema. Pri tome je značajno primetiti da nijedna oblast fizike nema neki poseban proliferantni značaj, jer će se iskustva u teorijskim metodima tretiranja kompleksnih sisitema munjevitom brzinom prenositi iz jedne u ostale oblasti fizike. Preraa tome, verujem da u vođenju naučne politike u fizicd ne treba naglašavatd posebno nl jednu oblast fizike, već da sredstva treba ulagati u kvalitetan rad poiedindh fizičara, ma kojom oblašću fizike se bavili. Na globalnom planu smatram da to mora biti osnovni kriterijum naučne politike, jer su prodori u razmatraniu kompleksnih sistema podjednako važni bez obzira na to u kojoj se oblasti fizike učine. želeći da dstaknem ovaj problem potrebe prelaska fizike na metode istraživanja kompleksnih sistema, napominjem vrlo karakteristdčan primer biofizike, koja je prevashodno suočena sa tretiranjem vrlo komoleksnih (strukturao i ddnamdčki) sistema, pa se upravo zato i po svojim metoddma i po svome jeziku mnogima u Trstu čindla udaljena od ostale savremene fizike.

3. NEKE NAPOMENE O NUKLEARNOJ FIZICI

Zbog velikih uspeha na polju nuklearne energije, nuklearna fizika je, od rata do kraja pedesetih godina, zauzimala centralno mesto u celoj fizioi. ZahvaIjujući velikim materijalndm sred stvima koja su tada u nju uložena, kao i širokoj kadrovskoj bazi, nuklearna fizika je, u tome razdoblju, skoro filmskom brzinom prešla celi put od prvih nainih uspešnih modelirania tek otkrivenih fizičkih pojava do teškoća u kompleksnijem razumevanju nagomilanih eksperimentalnih činjenica, koje su karakteristične i za druge oblasti fizike. Veliki broj atomskih jezgara, veliki broi podataka iz nukleanvh reakcdja i spektroskipskih podataka, vdše deb'mično uspešnih flzičkih modela i mehanizama — sve je to uslovilo da nuklearna fizika postane izvanredno interesantna oblast, a koncen Međuna nedel 'j »-t rajem septembra u Helsinkiju je održana Međunarodna studentska nedelja (HISW). Raspravljalo se o temi »Uticaj studenata u društvu«. Treba pre svega nešto reći o domaćinima, finskim studentima. Iznenađujuće je u kojoj su meri otvoreni prema svemu onome što se u svetu događa. Ne može se reći da su sasvim progresivni, revolucionami nisu sigumo. Njihova progresimost ne prevazilazi okvire skandinavskog građanskog socijalizma i usmerena je na njegove korekcije, I kod njih postoji »studentski zatvoreni krug«: studentsko rukovodstvo žali se na pasivnost članova, članstvo nije zadovoljno rukovodstvom. Imenađuje i njihovo pomavanje Jugoslavije. Znaju štošta o Gavrilu Principu, o privrednoj reformi, o Makavejevu. Zvanični deo seminara, razgovor temama koje su zahvatile široku oblast (razvoj univerziteta, ugroženost liudskih prava, ooravdanost akcija itd.) bio je j cbeležen nastojanjima domaći- j na da mu daju politički značaj

tracija kadrova i sredstava još je doprinela i izuzetnom tempu njegovog razvoja. No, tempo razvoja nukleame firike zahvatio je 1 druge oblasti fiizke (i nauke uopšte) koje su takođe postdgle niz izvanredno interesantnih rezultata, preuzimajući teorijske i druge rezultate iz nuklearne fizdke i nudeći nuklearnoj fizici svoje teorijske i druge rezultate. S obzirom na to da su u nuklearnoj fdzicd već otkrivene osnovne pojave, ona se danas nalazi pred sličnim problemima pred kojima i ostale oblasti fizike. To su problemd eksperimentalndh i teorijskih izučavanja kompleksnih sistema o kojima sam već govorio u delu o savremenoj fizici. 2,'elim da istaknem da je nukleama fizika podesna oblast za ovakva istraživanja. Svakd od postojećdh fenomenoloških nuklearnih modela u staniu je, baš zbog toga što ne vodi dovoljno računa o komplikovanoj igri interakcija i što te interakoije još nedovoljno poznaje, da objasni vrlo ograničen broj podataka. S druge strane, ekispenimentalni podaca su većinom i traženi s obzirom na određene teorijske modele, a neki od njdh dobdjeni su zastarelim inferiomim eksperimentalnim tehnikama itd. Prema tome, pred nukleamom fizikom mislim da je niz problema, od kojih napominjem: teorijska izučavanja »jednostavnih« malomukleonskih jez gara radi detaljnih studdja elementamih dvočestdčnih i mogućih višečestičnih interakcija: teoriiska izučavanja vdšenukleonskih jezgara (sa upotrebom elemenfamih interakcija) radi razvoja teorijskih formalizama za tretiranje kompleksnih “ fizlčkih sistema i sledstveno potpundieg razumevanja pojava u jezgrima; eksperimentalna izučavanja na pomenutim teoriiskim nravcima radi obezbeđivanja što komnleftndjih podataka iz nukleamih reakcija i nuklearaih transformacija uopšte; koriščenje nekih nuklearnih raspada u dzučavaniu (a-tomskih i molekulskih) elektronskih konfiguracija: Ovi (i druai) problemi definiŠu savremena istraživanja u nuklearaoj fiznci. Ukoliko je isnravnija moja procena o nrelasku cele fizike u iednu epohu istraživania komoleksnih fizičkih sistema sa akcentom na detalinom izučavaniu ig re interakcija utoliko je i opšti prosram koid pred nuklearnom fizikom stoii dugoročniji i važniii. No, nezavisno od tosa, izvesna kriza, koja se u nukleamoj fizici oseča danas, zaista postoii, ier se ne vide w i.fevi ka uovim elementamim Uoravo to. no mome mišljeniu, ieste ono što će nukleamu fiziku možda brže od dmgih oblasti firike onredeliti za sistematsko nroučavnje kompleksnih sistema.

RELIA POPIC

Međunarodna studentska nedelja u Helsinkiju

tt- rajem septembra u Helsinkiju je održana Međunarodna studentska nedelja (HISW). Raspravljalo se o temi »Uticaj studenata u društvu«. Treba pre svega nešto reći o domaćinima, finskim studentima, Iznenađujuće je u kojoj su meri otvoreni prema svemu onome što se u svetu događa. Me može se reći da su sasvim progresivni, revolucionami nisu sigumo. Njihova progresivnost ne prevazilazi okvire skandinavskog građanskog socijalizma i usmerena je na njegove korekcije. I kod njih postoji »studentski zatvoreni krug«: studentsko rukovodstvo žali se na pasivnost članova, članstvo nije zadovoljno rukovodstvom. Iznenađuje i njihovo poznavanje Jugoslavije. Znaju štošta o Gavrilu Principu, o privrednoj reformi, o Makavejevu. Zvanični deo seminara, razgovor temama koje su zahvatile široku oblast (razvoj univerziteta, ugroženost Ijudskih prava, ooravdanost akcija rtd.) bio je obeležen nastojanjima domaćina da mu daju politički značaj i da mu na neki naČin, s obzirom na relativno veliki broj učesnika, obezbede značainije raerto u stuđentskim kretcnjima Evrope. Nisu uspeli iz više raz-

Junski događaji su daleko odjeknuli

loga. Najznačajnije je, svakako, to što nisu učestvovale najprogresivnije studentske unije Zapada (Francuzi, Zapadni Nemoi) i izrazit konzervativizam prisutnih predstavnika sa Zapada (Oksford, Utreht). Taj konzervatdvizam dolazio je do izražaja u razmatranju svih problema, od negiranja uloge studenata do tvrđenja da bi za Afriku bilo bolje da je ostala pod kolonijalnom upravom, pri čemu je slučaj Bijafre bio obilato korišćen. Ostali učesnici, pre svega Finci, pokušali su da spasu što se spasiti može, ali je podeljenost HISW postajala sve izrazitija i do kraja je karakteitsala njen radni deo.

UZDRŽANA PODRSKA CEHOSLOVACKOJ

Problem Cehoslovačke je zahvaliuiući prisustvu predstavnika Univendteta iz Praga bio veoma aktuelan. S druge strane, prisustvo predstavnika Mađarske i Poljske sadržavalo je potencijalnu opasnost da problem Cehoslovačke postane i problem HISW-a. Do toga, zaslugom domaćina, nije došlo. Odnosi predstavnika Praga s jedne i Varšave i Budimpešte, s dmge strane, do kraja su ostali izrazito hiađni. Dok od kolege

Žarko Pap!ć i

iz Budimpe&te o Cehoslovačkoj niko nije uspeo da izvuče ni jed nu reč, predstavnici Varšave bili su dvosmisleni. Oni su osuđivali agresiju, kritikovali politiku svoje vlade itd. da bi odjednom zauzimali suprotan stav (»sigurno postoji neki razlog koji mi ne znamo« ili »ovo je nezgodan trenutak za liberalizaciju«) tako da su postizali neku ravnotežu između onoga što im je rečeno da kažu i onoga što su želeli da kažu. Ostali su Cehoslovacima dali punu pođršku. Ipak, ne može se izbeči utisak da je to bila uzdržana podrška, podrška sa odrcđene distance. C ; ni se da niko nije shvatio pravi značaj čehoslovačkog januara i sovjetske j akcije. Sami Cehoslovaci bili su na sastancima racionalni. a van njih đeprimirani i pesimisti. Junski događaji na beograđskom univerzitetu imali su velikog odjeka, naročito raeđu finskim studentima. Svi su bili uglavnom dobro informisani o osnovnim stvarima, kako o sa- j mim đogađajima tako i o rezultatima. Naša akcija ie čak uzimana kao primer đobre organizacije i dobrih reznltata i kao takva je često služila kao arou- i ment pri ocenjivanju sbKient-

skih mogućnosti.

STUDENTSKI pokret u Evropi

Kada se sa stonovišta nekritičke apologije ili intuitivnog otpora prema studentsikom pokretu prlđe razmatranju stvamih problema kojd se postavljaju buđenjem inteligencije i njenom oaljentatcijom ka radikalnoj izmeni dmštva, kada se, dakle, sa kvavIdfikativa »pozitivno-negativno« priđe stvamoj analdzi onoga što se zove študentskim pokretom (ili pokretima), postavljaju se mnoga pitanja od kojih je jedno sasvim nerasvetljeno. To je pdtanje ddeoLogije studentskog pokreta ili, bolje rečeno, postojanje ideologdje studentskog pokreta. Istdče se, pošto je naišla na veliki otpor tradicionailnih struk tura univerzdteta eksponirala kao radiikalna kritika društva u ime uspostavljanja demokrat skog, kritičkog univerziteta. Ističe se da su studenti u mogućnosti da vrše takvu kritiku zato što su nedntegrisani u društvo 1, samim tim, ne deluju sa pozicija fakulteta, već predstavljaiju relativno odvojenu gmpaciju ko ja je stoga u stanju da objektivnije i kritičkije pristupi analizi savremenog društvai (posebno kapi'talističkog). Treba takođe reći da su studenti, naročito u razvijenim industrijskim dmštvima i kapitaliizma i socijalizmai, kao buduća inteligencija u položaju da, sa daijom predominacijom nauke, postanu stvarai vladajući sloj u dmštvu. U nekim zemljama studenti to već jesu i time se može objasniti pretežno konzervativan stav skandinavskih, engleskih i škotsikih studenata, kao i studenata nekih socdjalističkih zemalja> (iako je mišljenje studenata tu teško razbrati, s obzirom na birokratdzam korasomolskih organieacdja) koji se izražava u koncepciji da studenti treba dai vode računa samo o svojim poslovima. Nesumnjivo je da se i u ovim zemljama među studentima vrše pomeranja ulevo, aili to teče veomai sporo i neujednačeno, uglavnom preko jednog tankog sloja aktivnih studenata koji su u dodiiru s politikom izgradili radikalniji stav, S druge strane, u zemljama kao što su Francuska, Zapadna Nemačka, Italija, Belgija, studenti u naijvećem broju prihvataju radikalne koncepte preobražaja dmštva i metode demonstracija kao orijentaciju ka socijalističkoj revoluciji. VANPARLAMENTARNA OPOZICIJA I METODI NJENE AKCIJE često se kao osnovnai karakteristika studentskih pokreta u Evropi ističe njihova borba protijv institucija i tzv. teorija o vaninstitucionalnoj akciji. Treba reći da se vrlo retko sreće (osim kod nekih anairhista) ideja o odbacivanju institucija kao takvih. Smisao ove vaninstituci-

onalne akdje je u odbaoivanju postojećih institucija u društvu u ime jedne drugačije koncepcije koja bi trebalo da bude sooijalistička, To se vldi, na primer, iz unutrašnje organizacije zapadnanemačke unije studenatai koja je vrlo dobra i detaljno razrađena da bi bila što efikasnija. Važna karakteristika studentsikog pokreta je ta da on, za razliiku od velikog broja zapadnoevropskih komunističkih partija i drugih radničkih partija, pri hvaita metod demonstiracija i so cijalističke revolucije kao jedinog načina preobražaja društvenog sistema. Studenti ističu da i je društvo sa svojdm strukturama tako funkcionalizovano da sams radikalni masovni pokret i radkalna destrukcija svih postojećih strukturai može da dovede do nove društvene organizaoije. Na udaru ove kritike najviše se nalazd parlamenat, infituciija koja u stvari personifikuje držaivu, u kojem sarađuju i bore se za vlast, putem izbora sve parlije građanskog društva. Komunističke partije koje su prihvatile parlamentami put u socijalizaan mire se u stvari sa postojećom podelom na sferu politike i sferu ekonomije, dakle sa podelom na javnu i privatnu sferu. Totalna revolucija čija je suština u tome da izvrši spaijanje ovih dveju sfera mora da ide mimo parlamentamih borbi za vlaist i da ostvari neposredne demokratske odnose. Otuda i potiče veliki pokret ka vanparlamentamoj opoziciji i potpuno odbacivanje tradicionalnih polii tičkih sredstava borbe za vlaist 1 i uticaj. Važan aspekt borbe ovih pokreta jeste povezivanje sa progresivnim pokretima u trećem svetu i shvatanje potrebe da se podrže svi napori nerazvijenih zemalja da radikalno izmene svoju situaciju i da budu prihvaćene kao raivnopravni partner u međunarodnim odnosima. Osim toga, važna je i kritika imperijalističke politike ne samo u odnosu na nerazvijene zemlje i ne samo u slučaijevima prave agresije već i kad ie u pitanju imperijalistička propaganda u razvijenih zemljamai, zatira kritiika položaja sredstava za javne komundkacije, a pre svega monopola konzervativne štampe. JEDINSTVO NA BAZI ONOGA ŠTO SE NECE Najvažniji problem koji se postavlja u odnosu na studentske pokrete, a koji u stvari postavlja pitanja stabilnosti i kontinuiteta ovih pokreta kao i mogućnosti studentske akcije uopšte, jeste problem unutrašnjeg jedinsfva. Mogućnost studenata i inteligencije uopšte jeste mogućnost obaranja jednog vladajućeg sloja koji svoju vlast zasniva na svojlni nad sredstvima za proizvodnju. Ali privilegovan položaij inteligencije, naročito tehničke, u visokorazvijenim industrijskim društvima bitno ograničava mogućnost unutrašnje konsistencdje i revolucionarnosti ove grupacije. Odatle proističe 1 teškoća u zaisnivanju jedinstvene ideologije (analogne na primer, ideologije radničke klase) jer su pojedini delovi inteligencije u daleko povoljnijem p>oloj žaju u odnosu na eksploatisane 1 slojeve u društvu. Ideologija studentskog p>okreta više je kompilacija raznih teorija i ideologija, često i takvih koje su prilično radikalne, a koje su ustvari kao ideologije i kao pokreti već mrtvi ili će to uskoro biti (trockizam, ideje Bakunjina isl.) To bitno osraničava efikasnost studentskog | pokreta i čini da se on često is; crpljuje u unutrašnjim sukobima i diskusijama o onome što se hoće a uspostavlja se jedin-; stvo na bazi onoga što se neće. | Ovi pokreti se često zovu antiautoritami zbog opšte negacije birokratizacije političkih struktura i birokratije kao grupacije koja ima odlučujuću vlast u upravljanju javnim poslovima. Unutrašnjc ograničenje ove kritike jeste i u tome što je izvor birokratije uglavnom (osim u nerazvijenim zemljama) u inteligenciji pa prema tome i u studentima. To pokazuje naročito visokorazvijena socijaldemokratska društva u koiima studenti predstavljaju evidentno privilegnvan sloj. Cha kritika birokratije jeste ustvari izraz opšte krize etatističkih odnosa i predstavlja .

jednu od najpozdtdvnijih crta ovih p>okreta, jer nužno i objektivno p>oziva na borbu za neposrednu demokratiju i za veće učešće svih slojeva društva, pre svega radničke klase, u upravIjanju društvenim poslovima. 0vi pokreti trpe uticaj Mao Ce Tungove ideologđje i ideologije Ce Gevare i Kube, kao d svih onih ideologija koje p>ozdvaju na krajnji radikalizam i na permanentnu revluoionarnu akciju, 0datle proističe velikd interes za zbivanja u Latlnskoj Americi i za borbu Latino-amerikanaca pro tiv sevemoameričkog imperijalizma. Uzroci ovakvoj p>opularnosti ovih ideologija jesu, s jedne strane, u tome što se često konzervativizam društva teško može drugojačije uzdrmafti nego takvim krajnje radikalnim stavovima i kritikama koje čine da se veoi broj Ijudi zainteresuje za ove pokrete, a s druge strane, u nesposobnosti da se pmhvati stvarao revolucionarai piut koji revolucionarnu borbu i ostvarenja revolucionarnih cdljeva ne shvata kao akt već kao dugo trajni proces revolucionarne akcije koji zahteva akcaptiranje realnostii i svih velikih problema ; društva. Ideja samoupnravljanja za ko ju mi smatramo da bi bila jedan stvamo revoluoionarni put i cilj borbe u visoko-razvijenim društvima, nema velikog uticaja kao što uopšte ideje Jugoslavije nemaju velikog ođjekai u ovim pokretima (sa izuzetkom nekih studentskih grupacija u Francuskoj). Ideja samoupravIjanja se više pojavljuje kao objektivna potreba i zahtev za nep>osrednom demokratijom i sponom sa radničkom klasom.a manje kao cil i stvaranja samoupravnog društva. Kada se i pojavljuje, ona je vrlo retko povezana sa iskustvima iz Jugoslavije, pre svega zbog nedovoljnog poznavanja jugoslovenskog iskustva, a i zato što u njemu nema naglašenog radikalizma, kao što je to slučaj sa Kubom. Mislim, međutim, da će u daljem razvoju studentskog pokreta, u onoj meri u kojoi so on bude vezivao sa realnošću, i ova ideja postajati sve značajnija. Treba istaći velik interes za jugoslovenska iskustva u skandinavI skim zemliama, u krugovinn : studenata koii su na piozicijama ; leve socijaldemokratije, prc ! svega. U odnosu na probleme druI štveno-ekonomskog ustrojst\ i " socijalističkog društva. ovi p< v kreti stoje na stanovištu rac onalnoc, planskog upravljan i nrivredom sa elementima dem kratizacije. dok je robna prci/vodnja odbačena kao kapita! stički vid organizacije društia i kao osnovni izvor svih negatiinih pojava otuđenia i slično. To utče na stavove o kretanju u socijalističkim zemliama u čemu ie najznačajniji stav prema C hoslovačkoj. U tom smislu značajna je iziava predsednika S. D. S. iz Zapadne Nemačkc. Volfa, koji je povodom Ceho slovačke izjavio: »SDS tx>zdraiIja vmaćanie indiviđualnih pravrv na slobodu u čehoslovačko Ona su preduslov za demokratsko društvo. Ali u isto vrerr ' SDS je istakao u kritičkim kusijama ambivalentne tendercije u Cehoslovačkoi koje su b> le izražene u usvajanju izvesnib aspekata slobodne tižišne cko i nomiie«. PRVA POZTTIVNA POSLEDICV REFORMA UNFVERZITETA Veliki broj studentskih unii l i nalazi se u takvoj situaciji dn, i razdirane unutrašniim nesuglcsicama, jedva i nostoie kao nacionalne unije. U velikom broiu unija vrši se borba između radikalnih i konzervatihnih studc; nata. Moguće je da će razvoi u tom pravcu da izvrši određ' na stabili/aciia stuđentskog kreta na bazi usvaiania nekotr dugoročnog prosrama i n a b.v kontinuirane i principi’eift' P 0 * litike i akciie. Ima elemena' 1 koji manie ontimist’čkj ukazu’’ 1 na razvoj, zbog oosežne akcib' cd strane države, za rasturan i studentskog ookreta. zbog novonastale međunarodr l ' situacuc. s obHrom na arresiju u Ceh°slovačkoi. a i zbog unutraš r " diferencijaciie u okviru st:l- pokreta. Moguće ie da ie kulminac’ !;1 studentskog pokreta već r>roš’’ Ono što je očito predstavba pozitivnu konsekvencu stnder,'skih akciia je zanočeta re f orrna nniyerziteta u svim zemtiarrr’, Evrope. koja treba da orer.h 0 VeČi llHcai ili UČe':tV'>' J '>ni-> stu-

(NASTAVAK NA 11. STRAM)

8

STUDENT