Топола

14

i kao u lancim od željeza speta ostaje ti duša u dubljini grudi. Ifigenija. Kako je i dolik prognanki siroti. Arkad. Dakle ti si ovdje prognanka sirota ? Ifigenija. Tko je u tudjini otačbinu na.š'o ? Arkad. Ali tebi posta otačbina tudjom. Ifigenija. A to je baš ono, zašto rana teška ne da se u mome izviđati srcu. U mladosti prvoj kada duša jedva prianjati stane za oca i majku i bradicu svoju, kad brstići mladi u milome skladu trgnu da porastu prema nebu, starom iz podanka dubu.i tad me stiže tudja, žalibože, kletva, i rastavi, jaoh, od miljenik mojih, te mjedenom pešću svez pretrže l'jepi. i nesta je divne mladosti miline, i razvitka prvih godinica mladih ! Pa i kad se spasoh, ostah sama sebi istom sjena pusta, nit će bistra radost života već kada ugrijat mi grudi Arkad. A1 kada se tako ti nesretnom gradiš, valjda sm’jem te i ja nazvati neharnom