Топола

15

Ifigenij a. Vama harnost vazda. Arkad. Al ne harnost čista, kojoj se za ljubav dobra djela tvore, nit veseo pogled, domaćinu svjedok zadovoljna bića i pomila srca. Kad pred više ljeta otajstveni udes dovede te u hram nepoznatu amo, izadje ti tada, kao bogodanoj, u susrete vladar Ijubezno i smjerno, a taj kraj ti posta prijatan i mio, koji svakom strancu bješe do sad strašan, jer pred tobom nitko u kraljevstvo naše još ne stupi nogom, a da ne bi pao po navadi drevnoj u krvi obliven žrtvom pred oltarom božice Dijane. Ifigenija. Ta slobodno dihat nije jošte život ; kakov je to život, što u svetom hramu moram kao sjena oko groba svoga samo protugovat? Hoćemo li nazvat zbilja i to vedrim i sv’jestnim životom, ako svaki dan se prosanja u tutanj, i za one crne spremimo se dane, koje bez svijesti na obali Lete ona družba tužna umrvšijeh slavi? Tko u zaman živi, taj prerano mrije. Takav udes ženi, navlastito moj je. Arkad. Prost neka ti bude tvoj plemenit ponos, rad kojega n’jesi dosta sebi sama,