Топола

Da je Gundulić u »Dubravci« onako pjesnički prikazao svetkovinu slobode, na to ga je ponukalo to, što su Dubrovčani od davnine slavili svake godine njeke blagdane na čast zaštitniku svoga grada i svoje »slobode«, kako su oni zvali svoju republiku. Filip de Diversis, koji je oko polovice 15. vieka bio javnim učiteljem u Dubrovniku na plaći republike, pripovieda u svom rukopisnom djelu, da na dan 3. veljače, kao na svetac sv. \laha, knez dubrovački, t. j. poglavica dubrovačke republike, običava pozivati plemenite djevojke i momke, te igraju kolo i čine veselje uz trublje i frule; adase na dan 9. ožujka slavi sv. Vlaho svečanim crkvenim obhodom, na uspomenu, što je na taj dan godine 1400. sloboda Dubrovnika bila sačuvana od pogibli, koju su njeki domaći i strani urotnici bili pripravili. Obilniji opis svetkovine sv. Vlaha čitamo u prvoj tiskanoj povjestnici Dubrovnika, koja je god. 1595, za djetinstva Gundulićeva, na svjetlo izašla iz pera Razzija, upravljača dubrovačke nadbiskupije. Godine 871. piše Razzi bili su Mletčani pregnuli, da na prevaru osvoje Dubrovnik; ali sv. Vlaho spase grad; za to su zahvalni Dubrovčani sagradili crkvu njemu na čast i prozvali ga svetcem zaštitnikom svoje slobode, pak od onda svetkuju njegov blagdan na dan 3- veljače velikim slavljem. U oči toga dana služi se večernja u crkvi sv. Vlaha; množtvo dubrovačkih bratovština prilaže darove na žrtvenik svetčev, u svečanom obhodu, koji traje do preko zahoda sunčanoga; po gradu čim se obhodna smotra seoskoga pučanstv a

XII