Топола

odjevena seljaka: Divljak, Gorštak i Vuk, njihovo dipljenje, sviranje, udaranje u bubanj, igranje kola i pjevanje na pučku s pripjevom upravo onim »Hoja, Lero, Dolerije ". U > DubravcL sve se kiti cviećem i vienci, kako ono kod njekih pučkih svetkovina đubrovačkih. Ne može se poreći, da ima dosta toga u »Dubravci«, što kao njeka slika istinitih svetkovina dubrovačkih podsjeća na same te svetkovine, navlastito na proslavu sv. Vlaha. Dakako Gundulićeva slika nije vjerna, istinska, a ne mogaše ni biti. Crkvene svetkovine kršćanske nije smio prikazati u glumi; za to je sve prenio u staro pogansko i u njeko umišljeno doba, prikazujući hram boga Lera, i njegova svećenika, pak hram slobode; od Dubrovnika načinio je »Dubravu«, od ( dubrovačke vlastele pastire, od dubrovačkih seljana gorskih satire. Ta preobrazba nametala mu se tim više, što je od prije postojala u Dubrovniku tako zvana > pastirska« drama, po uzoru talijanskom; tako je Gunduliću liepo pristajalo, da svakogodišnju sbiljnu dubrovačku svetkovinu slobode prikaže u pjesničkoj slici > pastirskom« dramom Dubravkom . A da je »Dubravka« doista pjesnička slika i prilika sbiljnoj, pravoj dubrovačkoj svetkovini slobode, u tom mnienju utvrdjuje nas to, što je takodjer koješta dnigo u Dubravci > prikazano prema živoj istini. Tako je Gundulić u »Dubravci« po istini prikazao tadanje stanje Dalmacije i tadanje stanje/ Dubrovnika. *«'•

XVI