Топола

Žrtvovanja, pravde, postojanja, Sto no srcu dolikuje tvomu, Sto no tvojoj odgovara duši. Tamo će te dočekati liepo U samotnoj crkvi Sut-Marije Sveti otci tog sabora svetog; Pozdravi se, pomoli se, Gjuro, Te zapitaj knjige starostavne, Te raztvaraj pečate slovinske, Da se vidi, je 1’ naš krst ogrezô Ili krvlju, ii znojem krvavim? Ja li nam se ime iztrunulo Slavsko ime, iz te božje knjige? Čitaj, Gjuro, ne uzkraćuj glasa, Da se crkvi slovinskoj razsvane, Da garovi mukli poskapaju; Da Krstova zaručnica dahne Od milosti zvanijeh svatova; Da nam više ne iztječe sunce Naopako i napoprijeko ; Već da nebom zviezde poigraju, A da zemljom ljudi zapjevaju, Vječnu slavu vječnoga veselja.

Tebi, Gjuro, Bogom pobratime, Ova miso, ova uzdanica, Neka tješi osamljene danke, Razgovara noći pretamnjele. Javljaj biče nevidjene ruke, Sto Bog pušća na slovinsku djecu, Da ih šiba, da im koža puca, Da ti jednom opamete ludi, Od nesklada, svadja medjusobnih. Čut će tebe sva srca slovinska, Od te zemlje kršne, sumorite, Gdje se diele dva naroda silna, Preotimlju dva jezika mudra, Razdružuju dvie ponosne glave. Ti ćeš braću razgovorit željnu, I tvoju ćeš tugu razagnati; Dično ime rodu ostaviti, Ime dično od dičnoga djela, Kojim si se popeo do slave. Na žrtvenik domovni zasio, Da svjedočiš Istini i Pravdi! Da izgledom neumrlim vičeš Na zlotvore hrvatskog naroda ! Mihovio Pavlinović.

284