Топола

tutum cedere, pervenire, receptus est; iu tuto esse; hostes ex tuto visere, sa sigurna mjesta; pl. * tuta, t. (= što mi nitko ne zavidi) et parvula laudo; tuta tenebam, tute petentem. 2) refleks., koji nastoji, da se o s ig u r a, oprezan, celeriora quam tutiora consilia; * tutum est; * serpit humi tutus nimium timidusque procellae; Hor. carm. 3, 10, 6., gdje se zgodnije veze tutus s diligit, nego lis caret; * s inf. tuus, pron. poss. [tu] tvoj (svoj, ako se odnosi na subjekt tu, ti), tua solius opera, tvoja radinost sama; tuus amicus, tvoj prijatelj; pugnasti tempore t., u zgodno vrijeme; * labores t„ svršeni po tebi; * t. tempora, određeno za tvoje poslove; * t. ignes, ljubav, koja tebe muči; *t. divi, tebi naklonjeni; *t. tigres, koji te pobjediielja Indije već u slavodobiču vozahu; * u prijateljskom razgovdrai, vates t.; * fiet eritque tuus nummorum milibus octo, o robu, nelta bude tvoj za itd.; kadšto mj. gen. obj., desiderium tuum, za tobom; neque neglegentia tua neque odio id fecit tuo, Ter.; -j- admiratio tua (tvojemu imenu); s atrakcijom, quo ex genere si quem forte tui cognosti amaniiorem quam temporis, tunc vero ad tuum numerum libenter adscribito = ad tuorum n., Cio. Qu. f. 1,1, 15.; supst. tuum, n. tvoje, Piant., Ter.; pl. tua, Ter. Hor.; tuum est, tvoje jest, tvoja je dužnost, stvar, običaj, dužan si itd. s inf., Plaut. Ter.; tuum est quod spiro, tvoja je zasluga, dar itd., Hor.; tuus, tvoj, (Hor.) tua, non hoc pollicitus tuae, svojoj se. Heleni; tui, tvoji, svojta; f tvoji ljudi, čeljad; tuus sum , Plaut.; tuus nunc Chremes, Ter. ; *me tuo nunc pereunte; auditor Panaetii illius tui; tam longe a tot tuis abesse. tuxtax, lup, lup! Plaut., zvuk, što ga čine batine, kad se udvaraju. Tyaneius, adj. tijanslc i (iz grada Tijane, [Tvuva, r[] u Kapadociji), jednom Ov. met. 8, 719. Tyba, ae, /. Tiha, grad na međi sirskoj uz rijeku Evfrat, s. Taibe. Tycha, ae,/. [Tv/ji\ Tiha, jedan dio Sirakuze, nazvan po hramu božice sreće, koji se ondje yialazio. Tydeus, Si, m. [TvStvg] Tidej, sin Enejev (Oeneus), otac Dijomedov. Odatle Tydides, ae, m. [TvđttČTig] Tidejevič, sin Tidejev = Diomedes, kralj u Argu, Verg. Hor. Ov. tympanizo, 1. [ jvpnav!C<o\ udarati u tamburi n, jedn. Suet. Aug. tympinfitrlha, ae, m. (ivpnavoifflflg] tala mbasar, tp. mekoputnik, jedn. Plaut. Truc, 2,7, 49.

tympanum (typanum, radi metra, Cat.), i, n. \vvunavov] f) talamb as, tami urin , Sto se osobito na svetkovini božice Cibele upotrebljavao. 2) * točak od jednoga komada drveta bez žhicd. Tyndareus, ei, m. [Tvpddpfcof] Ti nda r ej, kralj u Sparti, sin Ebalov (Oebalus), muž Ledim, otac Kastora i Poluksa, Helene i Klitemnestre. Odt. 1 ) -rides,ae, m. [Tvvčagičrjg] Tindarević, obično u pl. o Kastom i Poluksu, Cio.; (Oo.) Tyndaridae gemini ili fratres; također jedn. Hor. sat. 1,1, 100. o djeci Tinđarovoj uopće, fortissima Tyndaridarum o oslobođenioi, koja je übila svoga gospodara, kao što je Klitemnestra,kći Tindarova, übila svoga muža Agam&mnona. 2) * -ris, idis, f. Tindarova kći = Helena ili Klitemnestra ; isto se tako zvala i jedne prijateljica Horacijeva izmišljenim imenom, Hor. Typhoeus, ei ili eos, m. [Tvipunvg] (Verg.) Ov. i Typhon, onis, m. [Tvipoiv] (Ov. Curt.) Tifoej, jedan gigant neizmjerne veličine, koji se htio dokopati gospodstva nad nebom, ali ga Jupiter übio, te je ukopan po kasnijoj priči pod gorom Etnom. Odt. a) * Typholus, adj. Tifoejev. b) * Typhois, idis, f. adj. Tifoejev, jednom Ov. her. 15, 11. typus i, m. [rimo;] (rijetko) kip u zidu. tyrannice, adv: [tyrannicus] silnički, tiranski, jedn. Cio. Verr. 3, 48, 115. -j- tyrannicida , ae, oomm. [tyranus i caedo] übilac tirana. tyrannicus, adj. [tyrannus] silnički, tiranski, leges; (Just.) crudelitas, dominatio. Tyrannio, onis, m. Tiranijon, gramatik i zemljopisac grčki, koji je za mitridatskoga rata došao u Rim, gdje su ga odlične obitelji primile u kuću, poimence Ciceron, kojemu je djecu obučavao i knjižnicu uredio. tyrannis, idis,/. [i vgavvCg] samosilje, tiranstvo (gl. tyrannus). Od,atle država samosilnikova, quinque et viginti talenta tyrannidem tuam exhaurirent? jedu. Liv. 28, 14, 12. tyrannoctonus, i, m. [ivgawoxTovog] übilac tirana, Cic. Alt. 14, 15, 2. 10, 15, 8. tyrannus, i, m. [zvgavvog] 1) upr. čovjek, koji je sebi prisvojio gospodstvo nad državom slobodnom protiv volje naroda, te koji po svojoj volji vlada a nikomu računa ne polaže: tirjanin, samo silnik, s'iledžij a, omnes et dicuntur et habentur tyranni, qui potestate sunt perpetua in ea civitate, quae libertate usa est; ab uno t. liberare patriam; crudelissimum nomen tyranni sua humanitate tegebat; vulgus t. (o Dijoniziju) non ferendum dictitabat ; * purpurei, * instantis. 2) pren. neograničene moći gospodar , samo-

1097

tuus—tyrannus