Топола

pons; -f equitatus, dalje postavljeno ; supst. ulteriores, udaljeniji, Caes. b. G. 6,2, 2. (opp. proximi); također n. avidam ulteriorum semper gentem Liv. 9, 38, 5. 2) prošao, minuo, dalji, ostali, * ulteriora mirari, minulomu; * ulteriora pudet docuisse, ostalo; * inventis alteriora petit, više. II) ultimus, sup. 1] krajnji, najkrajnji, po slj eđnji, zadnji, a) prostor u: regio ; terrae; lana, quae u. a caelo est; nationes, fines; in ultimam provinciam, na kraju provincije; (Ter.) in ultimis aedibus; * praeponens ultima (verba) primis; * mors ultima linea rerum est; * ut ultima (najzadnje ili jedina) divideret (eos) mors; supst. recessum primi ultimis non dabant; caelum, quod extremum atque u. mundi est; * ultima (cilj) signant; * ultima cernere, h) u vremenu i redu: tempus; antiquitas; memoria pueritiae; senatus consultum; principium; * lapis, nadgrobni kamen; supst. ultimum orationis fuit; ultima, posljednji događaji; fidem ad ultimum (do zadnjega casa); praestare; ad«, ad ultimum, do zadnjega, najposlije, napokon ; ultimum. posljednji put ; f ultimo, napokon, najposlije. 2) tp. po redu, po činu ( dostojanstvu). a) najviši, nnjve 6 i, naj gori, naj Ij u 6i, supplicium, necessitas ; poena; crudelitas; discrimen; auxilium, zadnja pomoć (u očajanju); u. spes, iza koje nema više nade; natura, najviša, najizvrsnija; * ultima Teucrum jussa; * u. causae, prvi, najprvobUniji, najglavniji; * o saepe raecum tempus in u. deducte, u krajnju pogibao ; supst. ultimum, najviše, najveće ili najgore, najljuće, u. bonorum; inopiae; ad ultimum seditionis, do krajnje bune ; ad ultimum periculi ventum est; ultima audere, experiri; f ultimum in libertate, naj razuzdani) a sloboda; adv. ad ultimum, do krajnosti, najviše, vrlo. b) najniži, zadnji, najmanji, * laus; ultimi militum, in ultimis, (n.) laudum esse, Liv. ulterius gl. ulter I), ultra I). ■f ultio, onis, f. [ulciscor] osveciva nj e, osveta; personif., božica osvete, osvetnica. ultor, oris, «i. [ulciscor] osvetnik, kao pridjev Martov, Ov. Tac. ultra, [ultSra se. parte] 1) adv. s onu stranu, s one strane, prijeko, preko toga, dalje, onkraj, ultra (po ovome životu) neque curae neque gaudio locum esse; f u. procedere; * dextera diripuit nec citra mota nec u., ni ovamo, ni onamo; * quod u. est (budućnost, opp. praesens). 2) u pril. komp. ultSrius, dalj e, više; * ulterius abit; * non tulit ulterius; * ulterius ne tende odiis; * ulterius justo; o

vremenu: dalje, preko toga, nec u. be'llum dilatum esfc. II) praep. s aoc., kadšto se zapostavlja 1) o prostoru: onkraj, s one strane, preko, za (e. instr.), omnibus u. castra transque montes exploratis; u. locum; u. eum, preko njega; cis Padum ultraque; * u. terminum vagari; quos (fines) u., Hor. sat. 1,1, 7.; Euphratem u., Tao.; * nihil u. nervos atque cutem, ništa do itd. 2) o broju i mjeri; preko, nad, iznad, adhibent modum quendam quem u. progredi non oporteat, Cio. Tuso. 4, 17, 38.; +u. modum; f u. eum numerum; * u. vires; * u. fas; * u. legem; * u. perfectum; * u. placitum. * ultrix, icis, /. [ulciscor] o svetnioa, Tisiphone; Dirae; Curae (muke savjesti); flammae, žar osvete, pizme. ultro, adv. [ulter] 1) na drugu (onu) stranu, prijeko, onamo, obično u savezu sa citro, u. citro que, -j- u. citro, onamo i ovamo, s jedne strane na drugu, s obje strane, u. citroque commeare, mitti, verbis u. citroque habitis; u. et citro cursare, beneficiis u. et citro datis acceptisque. 2) tp. a) (Plaut.) otale(sa)! ča, na stranu! u. istum a me, otale s njim! u. te, amator, a dorso meo! b) j oste k tome, u. honor habetur violatoribus juris humani; u. accusantes (a sami su bili krivci); cavendo ne metuant homines, metuendos u. se efficiunt = no n modo metu vacuos, sed quod plus est, metuendos se ef.; (Hor. sat. 2,5, 90.) difficilem et morosum offendet garrulus u. (ne samo da ga ne 6e razveseliti, nego će ga pace razljutiti) ; si quid petet, u. refer, preteći molbe njegove ; (Hor.) u. muneribus missis, k tome jošte,pače. 3) od sebe, od svoje volje, hotimice, (kao preko čijega poziva; sr. sponte), id quod antea petenti denegasset, u. polliceri; u. ad alqm venire; u. bellum inferre, deferre alcui alqd; f sponte et u. ; slično se upotrebljava ultro i o onom, koji drukčije radi, no što bi morao raditi ili htio raditi, Verg. Aen. 9,7, 29.; stoga t. t. u. tributa, novci što ih doznačuje senat iz državne blagajne svake godine za uzdržavanje javnih zgrada. Ulubrae, arum, f. Ulubra, kukavno mjestance kraj pomptinskih bara. Odt. Ulubranus, adj. ulubarski. ulttla, ae,/. [ululo] ćuk, Verg. ululatus, us, m. [ululo] zavijanje, urlikanje, divlja vika, ululatum (divlju viku radi pobjede) tollere; ululatu suorum animos confirmabant; ululatus nocturni (za Bakhove svetkovine) ; * festisque fremunt u. agri, bučnih Bakhantioa; * femineo u. (tužen j em); * ululatusque ora dedere; * vukćvd, pasa.

1100

ultimus—ululatus