Топола

AquTlcia, ae, f. YAxvlrja\ Akvilej a, grad u gornjoj Italiji. Odatle Aquileieusi?, adj. akvilejski, ager; supst. Aqn ileienses, ium, m. Akvilej ani. aquilifer, eri. m. [aquila i fero] orlon o š a, zastavnik. aquilinus, adj. [aquila] orlov, orlovski , Plaut. Aquillius, ii. m. Akvilije, ime rimskomu plemenu; C. A. Gallus, prijatelj Cicer ono vg učen pravnik, adj. lex Aquillia, odatle Aquillianns, adj. akvilij sk i. aquilo, onis, m. (vjetar) sjever i to bura; melon. sjever = sjeverna strana. Aquilo, onis, m. Akvilon, otac Kalajida i Zeta, Ovodatle * Aquilonius, adj. akvilonski. aquilonaris, adj. [aquilo] sjeverni, regio. Aquilonia, ae, f. Akviion ij a, grad u zemlji Mrpinskoj. aquilus, adj. (pretklas. i Jcasn.) ernjkast, mrk. Aquinum, i, n. Akvin, grad volštanski u Laoiju, odatle iqulnas, atis, adj. a kvin ski, supst. Aquinates, ium, m. Akvinjani ili Akvinci. Aquitania, a e,/. Akvitanij a, pokrajina u južnoj Galiji, odatle Aquitanus, adj. akvitan sk i: supst. Aquitani, orum, m. Akv it a n c i. aquor, 1. depou. [aqua] vojnički t. t. idem po vod u, nos im vod u. Afraniani aquab antur aegre, C'aes.; miles castris aquatum egressus, Gali.; ex quo (flumine) et Macedones et Romani aquabantur, lAv.; o pčelama, Verg. aquosus, adj. [aqua] voden, obilan vodom, campus, Liv.; Ida, Eurus, Hor.; hiems kišovita, Verg.: nubes kisni oblak, Verg.; Orion kišovit, Verg.; piscis kao zvijezde, Verg.; mater = Thetis, Ov.; languor aquosus vodena bolest, debela bolest, Hor. aquula, ae, f. [dem. ud aqua] vodica. ara, ae, f. 1) svatko uzvišeno mjesto * ara sepulcri lomača, mrtvački odar; * Arae, klisure u moru kod otoka Egimura; ara Virtutis spomenik Virlutin od kamena ; Lunensis, Suet.; osobito: žrtvenik (sraimi altaria); pl. kadšto i o ječmom samo žrtveniku Dianae templo filia victima aris admota, Lw.; taurum ingentem mactabat ad aras, Verg.; žrtvenika bilo je u hramovima i na javnim mjestima, a i u privatnim kućama, zato arae et focl za oznaku cijele kude kao domovine obitelji, što u nas kuća i kućište, dom i domovina; de aris ac focis decernere, pro aris atque focis cernere, pro aris focisque dimicare = za uno, što je komu najdraže; a budući da su progonjeni kod žrtvenika tražiti zaštitu, znači ara 2) utočište, zaštita, skrovište, hic portus, fiaec ara sociorum; ut Siculi nunquam ante hoc tempus ad aram legum confugerint; ara tribunatus; unica fortunis ara reperta meis,

Ov. 8) * zviježđe na južnoj poluči. 4) Ara Übiorum, gledaj Übii. Arabarches, gledaj Alabarches. Arabes, um, ni. Arapi, * Arapska. Odatle 1) * Arabs, bis, adj. arapski. 2) Arabia, ae, f. [\4(m[i(a\ Ar ah ij a. 3) Arabicas, adj. arapski, isto * Arabius i Arabus; Arabice adv. arapski; supst. * Arabi, orum, m. Arap i. Arabitae, arum, m. Arabi dani, narod u Gedroziji. Arabus, 1) gledaj Arabes. 2) supst. Arabus, i, m. A r a b, rijeka u Gedroziji. Arachne, es, f. ,,pauk“\ A. r a h na, djevica, vješta prelja, a budući da se usudila natpredati s Minervom, pretvori je božica u pauka. Arhchosii ili Arachoti, orum, m. Arahožam, stanovnici perzijske pokrajine Arahozije među Drangijanom i rijekom Indom. Arachthus, i, m. A r a h t, rijeka u Epiru. Aracynthus, i, m. [Aod-zvv&og] A r a c i nt, gora u južnom etolskom primorju. ArMus, i,,/. [’Afo«Jo?] A rad, grad fenicki na otoku; odatle Aradius, adj. aradski. arauea, ae, f. pjesn. i kasu. također araneus, i, m. 1) pauk. 2) paučina. araneola, ae, f [ demin. od aranea] paucae. * araneosus, adj. [arauea] p tlu č Ij i v, pun paučina. araneum, i. n. [aranea] pa u o i na pl. Phaedr. Arar, is, (cico. Ararim, ali abi. Arare) A r a r, rijeka u Galiji, sada Saone. aratio, onis, f [aro] i) branje;pa odatle uopće: poljodjelstvo, beženje. 2) meton. oranica, njiva; u plur. napose zemljište u rimskim provincijama, koje su se za desetinu u zakup davale, zakup ne zemlje arationes omnes tolra Sicilia desertas esse cognoscitis. Sratiuncuia, a e,/, [demin. od aratio] njivica. arator, oris, m. [aro] 1) drač, ratar, težak, ex oratore arator factus; * taurus arator vo orad, vo plužnik. 2) * uopće težak, seljak, često u plur. aratores = zakupnici zemalja (arationes), koje su Rimljani po provincijama za desetinu u zakup davali , scribit Metellus, aratorum esse penuriam, aratrum, i, n. [aro] plug. Aratus, i, m. ["Aqu ro?] Arat 1) grčki pjesnik iz ' doba aleksandrijskoga, ispjevao je astronomsku pjesmu kaivoptvu. koju je Ciceron polatinio, i od koje imamo ulomaka. Odatle Arateus, adj. [’Agthetos] Aratov ili aralski, nostra quaedam Aratea, napomenuta tpaivopiva. Araxes, is, m. Arak s, 1) rijeka u Armeniji, koja utječe u more Kaspijsko, sada

10 1

Aquileia — Araxes