Топола

Hor.) o nespretnom ob*liku saturnskoga mjerila, grave (ogavan) v. munditiae pepulere, vis, aoo. viru, obi. vi (gen. sing. vis, jedn. u Tao. diolog. o. 26.; dat. vi, jedn. pisao b. Afr. c. 69), /. pl. vires, ium, 1) u sing. sila, moć, snaga, jakost, equorum; urorum; f elephantorum; corporis; fluminis; venti; tempestatis; frigorum; morbi; flammae; veneni; -{- medicaminis; f sagittae; j- solis; * fulminis; * insani leonis; * utraque v. (vrućine i zime); * maturior v., o smrti ; * za opisivanje (kao Is, PL, a&žvos) odora jaka njuha canum; amica v. pastoribus; summa, maxima vi, s najvećom žestinom, svom silam, iz petnih žila; majore vi urgere; quanta vi. Napose: nep rij atelj ska sita, nasilje, nasrtaj, navala, udarae, suorum, naprotiv Ud., tribunicia, zloraba tribunske vlasti-, ad vim atque arma descendere; vi vis illata defenditur; vim vi (klin klinom) repellere; (Liv. 4, 24, 9.) vim ab alqo deterrere; vim facere, alcui, (Ter.) in alqm; vim facere per fauces portus, silom provaliti kroz itd.; alcui vim et manus inferre, vim parare, * alcui vim adhibere, vim afferre (o silovanju, u Ov. vim pati); vi subigere; * inimica; prohibere vim hostium; vi cogere, contendere, omni vi coniti; accusare alqm de vi; manu ac vi, übojstvom i silom; vi (siloni), aut voluntate; per vim, na silovit način, silom. Frenes., a) sila, snaga, moć, upliv; djelovanje pravde uopće, (duševni) smjer; obujam, protezanj e, nostra omnis vis in animo et corpore sita est; Catilina fuit magna vi et animi et corporis; nostra v. atque virtus vi ac virtute, non vi aut virtute; maximam v. habere ad alqd; v. magnam habet paternus sanguis; v. magna est conscientiae; cujus rei (patriae) tanta v. ac tanta natura; quod ostentum habuit hanc v.. ut; facilius etiam in bestiis, v. ipsius naturae perspici potest; v. summa ingenii ; v. illa divina et virtus orationis; v. ac facultas oratoris; v. dicendi, orationis; quanta vis amicitiae sit; * vis leti; * acrior, viša, koja upravlja ljudskim stvar ma; * non haec mihi v., za to ja nemam snage, * v. insita; -j- genitalis. b) pravo biće, pravi pojam, značenje, sadržaj, narav: s genit, gerund. hrv. = glagol ski supstantiv, in quo est omnis vis amicitiae; vim virtutis tenere; vim et naturam eloquentiae explicare; honesti naturam vimque divisimus ; vis perciependi ( potpuni pojam percipere) ita definitur a Stoicis; ut ea vis diligendi (to ljubljenje) ad aliam rem quampiam referatur; omnem vim loquendi {nuv to ipfniyyfattai) in duas tributam esse partes; eloquentiae praecepta non satis ad vim dicendi valent Quint. 10, 1,1.; također značenje, smisao

riječi i slič., vim, naturam, genera verborum; quae vis insit in his paucis verbis; vis et sententia legis, g) meton., sil a, mnoštvo, obilje, lacrimarum; aquae; auri argenti que; frumenti; seminum; salis, pulveris, telorum; confertissima hostium; jumentorum; magna, ingens hominum; (lAv. 3, 70, 7.) magnam vim (sc. hominum) ex equis praecipitavere; maxima ranunculorum; serpentum; * hederae. II) u pl., vires, a) fizione sile, snaga, herbarum; v. nervique; sanguis viresque; v. adolescentis; übi per socordiam vires, tempus, ingenium defluxere; vires deficiunt alqm; militum vires inopia frumenti deminuerat; -j- magnis viribus; -j- equorum; jedn. Liv. 9, 16, 13. seu virium vi (silom svoje [tjelesne] snage) seu exercitatione multa cibi vinique eundem capacissimum. b) bojne sile, cete (kao sto i Sw&fui g), vojska, satis virium ad certamen; undique contractis v.; robur virium, jezgra vojske, Liv. Curt.: neque sui judicii neque suarum v. esse decernere; (Nep. Thrasyb, 1,4.) in proelii concursu abit res a consilio od promišljene osnove ad vires (bojne sile) vimque mnoštvo pugnantium; -}- v. aequis dimicare; * validae. c) sile, moć; snaga, pro viribus; omnibus viribus atque opibus, iz svih sila i svim sredstvima, Cie. Tuse. 3, 11, 25.; tota in virtute ac viribus spes erat; * Italiae crevere v.; *v. legum; * neglecta solent incendia sumere v.; Gloria quem supra vires et vestit et ungit, viscatus, adj. [viscum] lijepkom namazan, virga, Ijepkovača, Ov.; ■{• tp. mnmljiv, zamaman, munera, visceratio, onis, /. [viscus] razdioba mesa, viscum, i, n. [ifd?] 1) mela, imela, (viscum album Linn.), Verg. 2) lije p a k od bobica imelrnh, lp. (Plaut.) o ljubavi. vlseus, eris, n. u klas. prozi u pl. viscera, rum, 1) utroba, drob, (plemenitije česti: pluća, jetra, srce, kao što i neplemenite: želudac, crijeva), * haerentia viscere tela (srce i prsi); * Tityus viscere (jetra) pascit aves; materica. Navlast. a) meso, boum; multis e visceribus sanguis exeat; viscera eorum apponit, b) plod utrobe, porod, dijete, * rogus iste cremet mea v., pjesnici zovu i pjesme svoje v., non meritus mecum peritura libellos imposui rapidis v. nostra rogis; -j- eripite v. mea (moje najdraže, ženu i djecu) ex vinculis. 2) tp. a) jezgra, srce, v. rei publicae; v. causae, jezgra stvari; quae mihi in visceribus haerent, na dnu duše moje; qui in medullis populi R ac v, haerebant, usred srca naroda Uvijahu; * terrae; * montis; * neu in v. vertito vires, protiv svojih vlastitih sugrađana, b) o novcima, imutku, v. aerarii; de visceribus

vis—viscus