Топола

arma (stoičke nauke i pravila kreposti), locum virtutis deseruit, qui etc. u najužem smislu: štit. armamaxa, ae, f [«y,uu,u«i' K ] armamaksa (perzijanska pokrivena) putna kola, Ourt. armamenta, orum, n. pl. [arma] potrebita sprava; osobito oprema broda; instructa; armamenta aptare; tollere, demere; sublatis armamentis veniebant; * aptaricjue suis pinum jubet armamentis. armamentarium, ii. n. [armamentum] oružana, arzenal. armariolum, i, n. [demin. od armarium] orm ar io, Plaut. armarium, ii, n. [arma] ormar, 7 L knjige itd. de armario auferre aliquid; aurum ex armario promere. armatura, ae,/. [armo] 1) oružje, vrsta oružja, cohortes nostra armatura; Numidae levis armaturae lako oružam. 2) oružani vojnici, oružan ioi, malo ne samo levis armatura lakooružane čete, lakooružanici; (rijetko) pl. leves armaturae lakooružanici na dvoje razdijeljeni, Liv. 1, armatus, adj. sa sup. [partic. od armo] oružan, opremljen, milii dederunt (dii) armato togatoque (u ratu i u miru), ut etc.; hostes, copiae; concilium; armata milia; * classes; urbs armata muris; supst. armati, arum, m. oružanioi; preneseno, armati animis jam esse debemus; incredibili armatus audacia; * propugnat nugis (dat.) armatus, svom silom. 2. armatus, us, m. [armo] 1) oružje, nalazi se samo u sing. abl. = armatura; trecenti Apolloniatae haud dispari armatu, Liv. 2) trop. vojnici kakvegod, osobito jedne vrste oružja, omni graviore armatu rehcto; toto fere gravi armatu, Liv. Armenia, a e,/. \)Aogtvlu\ Armenija u sjeveroistočnoj Maloj Aziji. Odatle Armenius, adj. armenski; supst. Armenius, ii, m. Armenao, Kor. Ov. (oolleot.); pl. Armenii, Armenci, Jermenci. armentalis, adj. [armentum] od stada, equae, armentarius, ii, m. [armentum] govedar, čor daš, Verg.; pridjev caru Valeriju Maksimu za oznaku, otkle je rodom, Aurel. Vici. armentum, i, n. [aro] krupno blago, osobito o stadu za rad, dakle: volovi, konji, i t. d. 1) sing. 00U. stado, krd, armentum prae se agere. 2) plur. o volovima armenta boum stado goveđe, * o konjima; kadšto o drugim životinjama kao o jelenima tres litore cervos prospicit errantes, hos tota armenta sequuntur, Verg.; trop. * armenta immania Neptuni morske životinje.

* armifer, era. erum. adj. [arma -i fero] oružan i ratoboran. 1. armiger, era, erum, ndj. [arma* gero] noseći oružje. 2. armiger, i, m. štit o nos a, PLaut. Oo.; armigeri, kopljanici , momci, Curi. ; armiger Catilinae, ortak njegov. * armigera, ae, /. oruzanioa, također * mantica. armilla, ae, f [armus] grivna, narukvica. armillatus, adj. [armilla] f nakićen narukvicama; * canis pas nakićen grivnarna svoje gospodarice. Armilustrum, i, n. [arma i lustrum] armilustar. trg u Rimu, gdje se svake godine svetkovala svetkovina posvećivanja oružja (armilustrium), Liv. Arminius, ii, m. Ar min i je, poglavica Heruska, koji je god. 9. p>os. Is. Vara potukao, liberator . . . Germaniae. * armi-potens, ntis ,jak oružjem; ratoboran Mars; Diva = Pallas; Deiphobe; Achilles. * arml-sonus, adj. oružjem zvećeći, Pallas, armo, 1. [arma] 1) opremiti, naves ;* classem ; -j- elephanti armati. 2) spremati, opr emit i na boj a) u širem smislu: spremnim za boj u Sini ti, aliquem in rem publicam, adversus Romanos; muros propugnaculis, b) u užem smislu: oružati, naoružati, milites copias, multitudinem hominum; armari, se armare oružati se; * manus agrestes; aliquem telis, saxis; * sagittas veneno; multitudo facibus armata; armare dextram patiis in filium; servum in ili contra dominum; Asiam Europamque ad funestum bellum; * equum bello za rat; manus ( svoje ruke) in alicujus perniciem; qui manus armaverit, koji ima u rukama oružje, Sali.; milites iis armis, o) trop. opremiti, oružati (za obranu ili na valu), multitudinem auctoritate publica; se eloquentia; se impudentia; plebem ira; decreto armatus consul; * rugis armatus; aliquem ad omnia; aliquem in fata parentis. Armorlcus, gledaj Aremoricae civitates, armus, i, m. 1) rame, ple će. 2) u životinja: lopatica, (prema pleća u čovjeka) ex umeris armi fiunt Oo.: equi, leporis, Hor.; u širem smislu : bok u životinje, Verg. Arnus, i, m. Arno, rijeka u Italiji. Odatle Arniensis, adj. arnanski, tribus, aro, 1. [«(id«] 1) tranz. orati, terram, agrum; apsolutno aranti L. Quinctio nuntiatum est; quae homines arant, navigant, aedificant, Sali. Odatle * trop. a) arare aequor, aquas = more prebroditi, broditi morem, b) arare corpus naro zali: jam venient rugae, quae tibi corpus arent, Ov.; frontem rugis, Verg. o) arare litus = semina mandare arenae, gledaj arena. 2) prior ati * quidquid arat impiger Apulus.

109

armamaxa— aro