Топола

-■vonje; sudbeni t. t, ustupanje , odaće osob. stvari, koja se zvala res mancipi, ab — alieno, 1. otuđiti, otuđivati, 1) sudbeni t. i. nešto kako valja ustupiti, izdati, od sebe dati, na drugoga prenijeti. 2) udaljiti, ukloniti, rasta v i t i, uxorem a viro, nutricem a nobis, Com.; ovako abalienatus jure civium. lišen prava građanskoga, Liv. 3) trop. svoju sklonost ili srce otuđiti, odvratiti, odmetnuti od koga, alqm, alcjs voluntatem, animum ab alqo; a sensu rerum suarum animos; quod Tissaphernes perjurio suo et homines suis rebus abalienaret et deos sibi iratos redderet. Nep.; totam Africam abalienarunt, uoiniše te se odmetnula, Nep. Abanteus adj. od Abas. Abas, antis, rn. ['Af> «?] Abante, ime mnogim junacima, najznatniji je bio kralj u Argu, otac Akr izljev, djed Danain i Atalantin. Odatle a) * Abanteus Apion nog] adj. Abantov, b) * Abantiades, ae m. [Afhtvi lađr/v] Abantović, potomak Abantov i to sin njegov Akrizije i praunuk mu Perzej. ab-arus, i. m. prapradjed; kadšto kojigod od pređa, praotac, pradjed. Abdera, orum, n. \jA^Sr t ou, t «], * -j- Abdera, ae, f grad u Traoiji, na zlu glasu poradi slaboumlja i malogradskoga ponašanja svojih stanovnika, stoga hio Abdera; rodno mjesto Demokrilovo i Protagorino. Odatle Abderites, ae, m. \‘AjA r/pfirr/yJ Abderanin i Abderae. abdicatio, onis, f. [l. abdico] odricanje od čega; odatle ostavka koje časti prije zakonitoga vremena, dictaturae. 1. ab-dtco, 1. odreći se, odricati se čega, id totum abdico atque ejicio. Osoh. a) kaga ne (svojim) priznati; otisnuti, bdvrći koga od sebe, zatajati koga, alqm, patrem; liberos, Alium; quem fugit et factis abdicat ille (pater) suis, Ov., b) prije zakonitoga vremena odreći se časti ili ostaviti je; u Sali. Liv. abdicare magistratum, consulatum, dictaturam, dok u C'ic. Caes. samo abdicare se magistratu, dictatura, tutela; eo die se non modo consulatu, sed etiam libertate abdicavit (Jio. tutela cogito me abdicare; kadšto apsol. abdicare ostavku dati, zahvaliti se na časti, ut abdicarent consules: abdicaverunt, Gic. n. d. 2,4, 11. 2. ab-dico 3. „otkazati“, augurski t. t. o pticama gatalicama ne odob rit i; ne od ob rava t i, zabraniti , ne dopustiti, ne dopuštati, biti protiv čega, aves abdicunt rem. (protivno addicere). abdite, adv. [abditus], sakriveno, zaklonjeno , jedn. (dvojb.) Cie. Verr. 2, 73, 181. abditus, a, um, adj. [pari. od abdo] udaljen, zabitan; a i sakriven, pars aedium, regi-

ones, loca; res abditae et obscurae - voluntas abdita et retrusa; abditi alcjs sensus; * indiciis monstrare recentibus abdita rerum, dotle sakrivene stvari , duboke misli. ab — do, didi (abdidi), ditum, B. 1. odmaći, ukloniti što zato, da se sakrije, skloni na sigurno mjesto (sr. abscondo), dakle a) ukloniti, uklanjati, odmaći, odmicati, povući, partes corporis contexit atque abdidit natura; pedestres copiae ab eo loco abditae; ascensus abditus a conspectu; * hinc procul paulum abde faces; abdere carros in silvas; abdere se in alqm locum, in intimam Macedoniam, in Menapios, in occultum; abdere se rus. Ter., domum; * abdere alqm in insulam, prognati. b) sakriti, sakrivati ferrum intra vestem; cultrum sub veste abditum habere; * lateri capulo tenus abdidit ensem, ća do drška u bok zabosti ; * alqd terris zakopati u zemlju ; * totos sub inguine dentes; * ferrum in armo ferae; caput cristata casside, pokriti; vultus et caput undis; * hunc quoque abde domo ,sakrij ga u kući - upotrijebi ga za domaću porabu; abditus in silvis, in tectis, in tabernaculis; intra haec tegumenta abditi atque muniti; vallis abdita; * argentum abditum terris: * virgo abdita turri, zatvorena ; * abditus agro, povukav se na selo (u mir i samoću) ; cohortes oppidis (abi.) abdere, ponastaniti; abdere se post maceriam; abdere se in proximas silvas. 2)prenes. a) illum quem abdis, koga kriješ, s kojim tajno postupaš; abdenda cupiditas erat, bješe je kriti; b) abdere se in bibliothecam, in literas, zadupsti se, zaroniti se, zakopati se u znanosti, u knjigu; abdere se literis, kapatvnadknjigom, o pedamtskim učenjacima. abdomen, inis, n. kulje (f. pl.) trbusi na (pretkl. i pokl.); kao oznaka proždrljivosti = puteno sti. ab—duco etc. 3. 1) odvesti, odvoditi; povesti; familiam abduxit, pecus abegit; {Plani.) eam mecum rus uxorem; (Ter.) abductum in ganeum aliquo; alqm ab aratro; alqm vi de foro; alqm in curiam; naves ex portu ; cohortes secum; exercitum Romam; pluteos ad alia opera; milites ab alqo = oduzeli komu; Laelium ab Asiatica classe abductum, odvezen, oduzet; * quascunque terras; alqm convivam ili ad cenam, sa sobom na objed kao gosta, u goste, na gozbu koga odvesti, povesti, Ter.; također odvesti na kaznu; abduce istum in malam crucem, Pldut.; alqm in lautumias, in servitutem; o ženama i djevojkama oteti, otimati, filiam vi abductam ab Rhodio tibicine; * gremiis paetas; alqm matrimonio alcjs. Suet.; filiam, kćer od. majke, od muža natrag k sebi uzeti, Ter.; * f oteti, ugrabiti, armenta * somnos; san odnijeti; abducere elavem, iz-

abalieno—abduco