Топола

quam melius sit homini datum, Oie:; Timoleoni imi contigit, quod nescio an ulli, at etc. Nep. Ali odmah poslije Cicerona izostavljali su pisci negaciju n. p. nescio an veniat mjesto nescio au non veniat ne znam, hoće li doći? možda ne će doći. 5) (pjesnički i u kasnijih pisaca) u jednostavnim zavisnim pitanjima = num: nescio an profecturus sim. 6) kadšto eliptično bez glagola, da se izreče nešto neodređeno cum ei Simonides an quis alius polliceretur (rečenica je jesno započela, a zatim je umetnuto an quis alius) ili možda drugi koji. Ovako osobito u kasnijih pisaca = sive, vel sive fatali vecordia, an ratus ili što je mislio. Anaces, cum, m nvaxtg mjesto avaxxig\ vladari, pridjev Phoskurima. Anaeharsis, idis, m. Anaharzis, Skićanin, koji je za Solona kroz Grčku putovao. Anaereon, ontis, m. ['Avuxntmv] Anakreon, glasovit grčki lirik, rodio se godine 539. pr. Isusa. Anactorium, ii, n. \'Avctxi6oiov] Anaktorij, glavina ili rt u ambračkom zatonu morskom, Plaut. Anagnia, a e, f. \'AvayvCa] Anagnija, grad u Laciju, glavni grad hernički. Odatle Anagninus, a, um, aclj. anagnij ski, supst. Anagnini, orum, m, Anagnij ani, Anagninum, i, n, (so. praesidium) Anagnijsko, Cioeronovo zaseoce blizu Anagnije. anagnostes, ae, m. [avnyvaiirrije] čitalac, obično rob, dobro lat. lector, anancaeum, i, n. [uvn.yx.aiov] čaša dobrodošlica, koju, je morao svaki gost isprazniti, Plau t. anapaestus, aclj. [’avdntuntog izvrnuta stopa, t. j. izurnut daktil] a) anapest «) pes stopa u stihu u —, anapest. Kadšto se izostavlja i pes i versus te se nalazi samo anapaestus kao supst. b) anapaestum, i, n. pjesma u anapestima. Anilphe, es,/. ['Avcaptj] Anaf.a, otok sporadski u Kretskom moru, Ov. Anapis, is, m. ili Anapus, i, m. \" Avanag] A nap, rijeka na Siciliji kod Siraknze, malo pred ■ ušćem njegovim utječe u nj Qijand (Cyane). zato Ovid. Ijuboimik Cijanin sada Anapo. Anartes, um, rn. Anarti, narod u Daoiji uz Tisu rijeku (Tibisous) Caes. 1. Anas, ae, m. Ana, danas Guadi-ana (guadi arap. rijeka), rijeka v Hispaniji. 2. anis, Stis,/ patka, raca, ova auatum Cio.; anas fluviatilis, Ov. Anaticula, ae, f. [dem. od anas] pačica, račića, Plaut. anilini ns, adj. [anas] pačji, račji Plaut.

- anatocismus, i, m. [draToy.iap6s\ hamate od hamata. i Anaxagdras,'afe, m. \’Avasay6oug\ Anaksagora. > grčkifilozof jonske škole oko god. 500 pr. Is. ? rodom iz K/azomene, prijatelj Periklov. Anaxarehus, i, m. \) Ava*aQ/os\ Anaks a rh, grčki filozof iz Abdere , pristaša Demokritov, su y vremenik Aleksandra Velikoga . Anaximander, dri, m. [’.t rupatcrdnog j Anaksi, mandar, grčki filozof jonske škole oko 550 god. pr. Is., učenik Taletov. Anaximenes, is, m. [' Avn'pgtvrjg] Anaksimen , grčki filozof jonske škole, učenik Anaksimandrov, okolo 500 god. pr. Is. aneeps, cipitis, adj. [ambo caput] 1) * dvoglav , James; odatle * acumen montis dvoglavobrdo, brdo s dva vrška 2) što ima s dvije protivne strane jednak oblik, s obje strane, na obje strane, itd. (sravni duplex). * anceps securis sjekira dvoplatna, bestiae quasi ancipetes životinje dvoživke, amfibije: proelium, pugna, acies boj s dvije strane; malum, periculum, metus, terror što dolazi s dvije strane ; tela ancipitia s obje strane bačene; munimenta na obje strane okrenuti; hostis; ancipitibus locis premi; ancipites ad ictum obje strane (prsa i leđa) izvrći udaren (o Ijudma). 3) trop. a) naginjući na dvije (ili obje) strane: neodlučan, nesiguran, dvojben fatorum via; disputationes; res; belli fortuna; alicujus ancipites variique casus; anceps proelium; ancipiti Marte pugnare, bellum gerere, b) mnijenjem ili mišlju: neodlučan, nesiguran , animum inter Fidenatem Romanamque rem ancipitem gerere, Liv.; * sequor hunc Lucanus an Apulus anceps, * matres, * formido; također f nepouzdan, fides, o) dvoličan, dvouman, oraculum, sententia; * jus, što se može u prilog objema strankama tumačiti, d) opasan , pogibeljan, što može na štetu izaći, * ancipites viae (maris); -j- vox ipsi anceps; (Liv.) aneeps erat s. inf: (Tao.) in anceps trahi; in ancipiti esse u škripcu biti; inter ancipitia. ArichTiilos. i, f. [' Ay/Jtdog\ Anhijnl, gradić tračhA na Crnom > moru, Ov. Anchises, ae, m. Anhiz, sin Kapijev i Tem i din, vladar dar danski, otac Enejm. Odatle * Anchiseus, adj. Anhizov; Anchisiades, ae, m. Anhizović ~ Aeneas, ancile, is, n. [ancilia dicta, quod ab utraque parte ut pelta Thracum incisa sunt, Varro] sveti štit (s desne i s lijeve strane kao gusle izrezan) koji je po priči za Nume s neba pao i koji sit Saliji s 11 drugih spotvorenih, (da ne bi tko pravi ukrao), u Rimu kao svetinju čuvali i svake godine kod svečanoga ophodu mjeseca marta po gradu nosili, Liv.

Anaces—ancile