Топола

29

maka stigao u Vilnu a odande se na prostim seljačkim saonama preko Varšave i Draždjana vratio u Pariz r kamo je stigao 19. decembra 1812.

Na bečkom kongresu od godine 1815. nastojao je Aleksandar I. neumorno na tom, da se stvori sloga medju vladarima i uspostavi stalan red u Evropi na temelju bratskog i hrišćanskog sporazuma. U opče bijaše Aleksandar I. pun najljepših ideala, ali ih zbog slabosti i nepostojanosti svoga karaktera nije mogao ostvariti. Uz to je bio pristupačan tudjim utjecajima i nagovorima. Oženjen je bio badenskom princesora Lujzom, koja je, prešavši u pravoslavlje, dobila ime Jelisaveta.

Car Aleksandar je vrlo lijepo primio Karađjordja, o kojem je u svoj Europi vladalo najpovoljnije mišIjenje, pažljivo ga je saslušao, ali obzirom na tadanje prilike, poslije bečkoga kongresa mogao ga je.utješiti jedino izgledom na povoljnije prilike, kad če Pusija moči otvoreno zahtjevati od Porte, da Srbe oslobodi ispod jarma. Na drugom prijemu car Aleksandar je Karadjordja prikazao carici Jelisaveti te su ga car i carica zadržali na ručku.

Najuglednije petrogradsko društvo natjecalo se je, ko če sjajnije i usrdnije dočekati Karadjordja, i svako se je ponosio i dičio, da mu je u domu boravio, kako ga nazivahu, Černi Georgije.

Ali ni carska susretljivost, kao ni srdačni doček Petrogradjana, nijesu mogli Karadjordju sa srca skinuti teret, koji je na nj navalila bila nesreća njegovog naroda. Karadjordje je snivao jedino samo o tome,, kako bi se mogao vratiti u Srbiju te poraditi, da se srpski narod oslobodi. Sa još večim se brigama i zadatcima vratio s prolječa 1816. iz Petrograda u Hotim

Baveči se nekoliko mjeseci u Petrogradu Karadjordje je došao u dodir i sporazumio se sa ruskim ministrom spoljašnjih poslova grofom Kapodistrijom te s njime uglavio, da uz pristanak ruskog dvora dignu ustanak svih balkanskih naroda protiv Turske. I zbilja se u Hotinu, kamo je docnije stigao i sam grof Ka-