Учитељ

ПИ AOA U

Dva glavna principa u nastavi | 433

Takav rad stavlja u pokret i telo i duh, te im Чако unapređuje njihov razvitak. „KBadom se unapređuje duh u umnom, emocionalnom i volicionalnom pravcu njegova razvitka. Jer bez rada nema mišljenja; u radu se u najvećoj meri održava stabilnost osećanja, a i volja je u radu stalno zauzeta. Čovek se radom uči: misliti, osećati i hteti“ (M. Milošović). Rad je socijalno pedagoška i živctna nužnost (potreba), jer rad je život, a život je rad. Princip rada kao princip života treba da vlada u nastavi (R. Saidel).

Rad je bio svima ranijim školama nepoznat; sve su škole bile isključivo škole „učenja“ sa religioznim i literarnim ciljevima. Rad je bio u to vreme preziran i podcenjivan od strane vladajuće klase, što jie bio stvar robova i podčinjenih. Pa pošto su rad tako nisko cenili s toga ga nisu ni zavodili po njihovim „Vvlasničkim“ i „gospodarstvenim“ školama. |

Misao za obrazovanje radom iavlja se tek docnije po reformi starih društava, i to prvi put kod Rable-a, Komenskoga i Loke-a (R. Sajdei). Oni su konstatovali kao i mnogi dr. pedagozi docnije da današnje škole ne daju ono znanje učenicima koje je potrebno za život (budući da se uči za život a ne za školu), već ga kljukaju golim ciframa, mrtvim imenima i suhoparnim tekstovima, koje ubitačno po njihov i telesni i umni razvitak; i ustali su protivu takve škole „učenja“ i zaveli školu „rada“, u kojo} će učenici svojim vlastitim iskustvom i radom zadobijati korisna znanja za život. Jer je dete od prirode određeno da se kreće, da želi i radi, a škola ga zadržava na pasivnom posmatranju i gledanju (R. Sajdel). „Zlo je današnje nastave u mehaničkom i nasilnem usvajanju mnoštva suvoparnih nezamišljivih znanja. Zadatak jie nastave da otkloni taj famozni „verbalizam“ i „mehanizam“ i njih zameni veselim radom, — da nemilu ozbiljnost učenia pretvori u zabavno učenje, „da se i jedno i drugo oseća kao prijatna dužnost“, pisali su Rusi: Vencelj i Petrov. Jer obični i štetni mehanizam u nastavi ne daje maha samoradnji, koja bi stvorila kod učenika prijatnost od rada u kojoj caruje i osećanje od uspeha (M. Milošević). Zato nećemo apstraktnu teoriju bez životne prakse, nećemo reči bez dela, nećemo memorno znadje bez iskustvenog znanja, zato odbacujemo prostu školu učenja (R. Saidel).

Škola rada, koju gotovo svi pedagozi propagiraju sastoji se u tome da učenicima na konkretnim primerima pomoću sprava i

alata radom u školskoj gradini i školskoj radionici pruži znanje,