Учитељ

4) Taj kriterij jeste razlikovanje subjekata i objekata. Duševne pojave jesu isključivo subjektivne, unufrašnje· Čim se projiciraju ili ispolje, one postaju ili biološke pojave (duševna pojava »sfrah« ispoljava se pokretima mišića, na pr. fresenjem udova, beksivom, krikom) ili pak sociološke pojave (duševna pojava »pobožnosi« ispoljava se u različifim religioznim obredima, na pr. molitvi, pohađanju bogomolja itd.).

Obralno od foga, prirodne pojave jesu isključivo objektivne. Sem kod najviših životinja he može se na području organske, a još manje anorganske prirode nigde da konslaluje svest i osfale subjeklivne pojave; a i kod samih najviših životinja jesu svest i duševni živo} vrlo problematični. Ukoliko ih fu ipak prefpostavljamo, bio bi fo samo vrlo slab sfart ka duševnom živolu čoveka. A samo po sebi je razumljivo da su neke sfrane duševnog živola (na pr. apshraklno mišljenje) živofinjama naproslo nepristupačne. Razlikovanje subjekta i objekta ne javlja se, dakle, ni na području prirodnih nauka, ni na području psihologije. Bihevioristička psihologija, koja u psihologiju ubraja i nauku o ljudskom ponašanju, prelazi s područja psihologije na područje sociologije. Ali na području sociologije je razlikovanje subjekta i objekta, što ćemo — krafkoće radi — zvali objekfivacijom, opšla i principijelno značajna pojava.

Svaka organizacija poslaje i Traje spajanjem subjektivne i objekfivne strane. Primeri: Država se oslanja s jedne sfrane na svest državljana (palriolizam, lojalnost, građanska požrvovanosf, poslušnos} itd.), a s druge strane na feritoriju, ustav i ostale elemenfe sasvim ili pretežno objektivne. Ona ne bi mogla da postoji.ni bez jednog ni bez drugog. Porodica se oslanja s jedne sfrane na polne odnose, dakle odnose prirodne i objektivne, a s druge sfrane na subjeklivne elemenle (lična naklonost, smisao za odgovornos} itd.) bez kojih bi polna veza bila samo frenuna veza, ali nikad porodica. Svako udruženje, veliko ili malo, izgrađeno je s jedne stane na objekftivninmi elemenfima (spoljašnji ciljevi i sredstva: Tehnička i gospodarska i dr. kao na pr. zgrade, knjige ifd.), a s druge sirane na organizacijskoj svesti svojih članova. Udruženje, koje ne bi imalo objektivnih ciljeva i sredstava, ne bi moglo da funkcioniše, baš kao ni udruženje čiji članovi ne bi imali za udruženje ličnog interesa i koji ne bi osećali prema njemu unufrašnju naklonost. i

Ovaj dualizam javlja se u svim oslalim kafegorijama civilizacije. Posmafrajmo najmalerijalniju njenu kategoriju — fehniku: svaki sfroj, svaka zgrada, svaki komad nameštaja s jedne slrane je fTransformirani prirodni objekal, a s druge slrane projekcija i ovaploćenje izvesne ideje. Jer ne samo inženjer i arhitekta, nego i svaki radnik mora pri radu da misli i svoju izrađevinu da podešava prema svojim preistavama. Kad je reč o umetničkom delu, na pr. o slici ili skulpturi, onda istupa na prvi plan više duševna aklivnost, a malferijalna sirana povlači se u pozadinu: pri