Учитељ
ouupuIGGAGAIAGGIIuĆu·u·„„uın uuu uu mu uu mu„AIIIAI umu muuauruunı znan uuu uuu uuu auuu O SO
značenje, lj. ona poslavlja neke posve određene zahtjeve omalovažanje kojih dovodi do neuspjeha u školskoj praksi odnosno do f.zv. »nastavne manire«. Tako možemo da primjefimo da neki naši inače dobri i poznafi metodičari zalaze kalkada u skrajnost, fe su im praktični radovi psihologistični, jer ne vode računa o slvarnoj logici predmeta odnosno je kompliciraju s obzirom na dijete i njegove polrebe. Ne smijemo djefeflu suviše olakšati usvajanje građe, nifi produljifi nastavni postupak tamo. gdje dijete može da građu brzo zahvali i prisvoji. Neka bude djetetu način obuke zanimljiv, ali dijete freba također pobuditfi i k borbi za rješenje zadaika; neka ono savladava gradivo samosfalno i s izvjesnim naporom, ako je lo pedagoški opravdano. | Fiker veli da se u onome koji radi ogleda i tok rada kao »doživljaj napora i jedinstva«. Samo Tamo gdje rad u granicama postojećeg polja snage zahljeva frajnu napetosf, osjeća se on kao rad. Doživi li učenik svoj rad kao voljni proces koji je u svima svojim dijelovima povezan i upravljan ciljem, tada nastaje svijest jedinsiva.5)
Problem školske prakse uvijek je aktuelan i polreban diskusije, ali u posljednje vrijeme, ı fo u vezi sa sve većim naslojanjima oko reforme naše osnovne naslave, dobiva i kod nas svoje naročito značenje. Prema lome je praklični školski rad od velike vrijednosti, jer pravilno upravljena i vršena školska praksa može da pridonese najveći obol k provođenju naše školske reforme i k izgradnji naše nove škole. Jedino solidnim obrazovanjem i savjesnim spremanjem učilelja-praktičara izvršićemo preporod naše škole u duhu nove pedagogije. Najljepše zamišljeni planovi o reformi škole ostaće mrivim slovima na papiru, ako ne budemo slvorili dobre učilelje-praktičare, jer školska praksa vori najvažniji dio nastavnikova rada. Sva nova pedagoška nasfojanja mogu se i moraju pokušali na polju školske prakse. — Sfoga naslaje neminovna polreba izdavanja posebnih zbornika iz praktične pedagogije koji bi sadržavali praktične radove ız svih predmeta i područja nastave, jer mi na fome mnogo oskudijevamo. U zbornike imali bi da uđu najbolji prilozi prokušanih metodičara čiji bi praktični radovi bili rezultat njihove plodne i uspješne školske prakse. Takvi radovi trebali bi da uzimaju u obzir naše školske prilike i pohrebe. Spomenuli zbornici dobro bi poslužili svima nastavnicima koji još nijesu ušli u praktični školski rad u duhu nove škole, a bili bi pobuda za razmišljanje i unapređivanje školske prakse. Ne samo da je pofrebno objavljivanje dobrih praktičnih radova, nego je Također pofrebno da se o problemu školske prakse što više i što sfručnije raspravlja.
Naša škola kroči, svakako, napred, i fo u duhu produbljivanja principa rada, a na femelju poznavanja djeteta i mladenačkog bića. Ukoliko bi i postojale razlike u manje bitnim pedagoškim pitanjima, u pitanju idejnog i melodskog rada naši pedagozi Treba da su ujedinjeni u vjeri da samo savjesno didaktično i metodičko razrađivanje nasfave služi uzgoju.
Josip Demarin
5) Paul Ficker: Didaktika der Neuen Schule. Osterwieck 1932.