Учитељ

smo se da pojedini učenici čitaju ispred klupa, a drugi da ih slušaju. Šlivo smo dva pul} pročitali, a svaki pu} čitalo je fri učenika(-ce). Prilikom čitanja odmah smo na fabli i u Dnevnicima pravili bilješke. Svaki je učenik slobodno zabilježio što je držao da mu je pofrebno, d3 bi poslije čitanja mogao o fome razgovarali. Evo bilježaka sa školske ploče:

NMilan Pavlović, olac; učilelj, sin Radovan;

groznica, prašak; bara, komarac (pjegavi); ženke piju krv;

malarija; znaci malarije: drhfavica, vrućica, glavobolja, otečena slezina;

borba proliv malarije: ubijanje komaraca, petrolej, isušivanje bara, kinin

Kad smo ovako pročilali šfivo, pristupili smo razgovoru o njemu. Učenici su počeli odmah da pričaju o malariji, uzrocima ove bolesli i liječenju. Prekiruo sam ih i rekao da bi volio da mi najprije kažu koje su to glavne radnje u ovom dosla dugom štivu.

— Nislile na sadržaj redom, pa ga razvrslajte. Te glavne radnje štiva koje se izmjenjuju po redu mogli bi i drukčije označiti.

— Prizori, veli jedan dječak.

— Tako je. Kažite dakle koji su glavni prizori u pročitanom štivu.

— Prvi je kako Milan Pavlović dolazi u školu i javlja učitelju da mu je sin Radovan obolio od groznice.

— U ovaj prizor spada pričanje Pavlovićevo da je Radovan dobio groznicu što je jeo zelene frešnje.....

— Pa je molio učilelja da mu dadne prašak protiv groznice i da Radovana ne kazni šlo je izostao od škole.

— Drugi je prizor razgovor učifelja s Pavlovićem o bari koja se nalazi u selu.

„— lu oni govore o komarcima kojih je ljeti sva sila.

— Dalje! pojstičem učenike. .

— Onda dolazi prizor kad učitelj tumači ocu Radovanovom odakle dolazi groznica (malarija) i koji su joj znaci.

— A poslednji ie kad upućuje kako će se borili proliv groznice.

— Učilelj je dao Pavloviću kinin, jer je fo lijek proliv groznice, veli jedan učenik.

— Pa to spada u čelvrfi prizor, odgovaraju učerici.

— Ja sam čitao kako je pronađen kinin, veli jedan učenik.

— Reci, pozivljem ga.

— Tamo u Indiji gdje vlada malarija, opazili su stanovnici kako živolinje, koje su bolovale od te bolesti, dolaze do jednoga drvela i ližu ga. Ljudi su onda počeli sami fu koru strugati i jesti, pa koji su bili malarični, odmah im je bilo lakše. A to se drvo zove kinin, i fako je nastao lijek kinin.

Odmah sam fom prilikom upozorio učenike da lo ne mora bili nikakva izmišljotina, jer da i živofinje boluju, i da se, kako sam to čilao u novinama, umiju „mudro” liječiti.