Учитељ

360

denske« škole u filozofiji, koji je poznat naročito svojim radovima iz aksiologije (filozofije vrednosti). Iz mladih dana poliče habiltarni rad Hesenova knjiga »lndividuelle Kausalitšf« (Berlin, 1908). Tu je istakao svoje personalističko gledište. Sem Rikerta slušao je Koena i Jonasa Kona.

Neposredno pred počefak Svefskog rala vrafio se u Rusiju, habilitirao se na Pefrogradskom univerzitetu i posle predavao kao prolesor na univerzitehlu u Tomsku (Sibirija), Godine 1920 poslao je profesor pedagogike na lenjingradskom univerzitetu, ali je već 1922 godine morao da napusli Sovjeisku Rusiju zbog svoga naučnog i političkog ubeđenja. Živeo je najpre u Berlinu, a onda od 1924—1935 godine u Pragu, gde je bio lektor ruskog jezika na nemačkom univerzifelu, predavao na Školi visokih pedagoških studija, na Ruskom slobodnom univerzitetu itd. Od 1935 godine predaje na Slobodnom univerzifeftu u Varšavi (»Wolna Wszechnica Polska«), kamo se sasvim preselio.

Hesen, u počelku čisti filozof, obraća se pomalo sve lo više pedagogici pa se danas golovo isključivo njome bavi, nju proučava i na pedagoškom polju stvara. Ali Hesen-pedagog nije nikada mogao u sebi da zafaji Hesena-filozofa, pa nije čudo da on shvata pedagogiku kao primenjenu filozofiju i da u svim svojim pedagoškim radovima naglašava pofrebu filozofskog gledanja na pedagoške probleme. Pedagogika mora da bude prožeta filozofskom problematikom.

Njegovo prvo i najveće delo s područja pedagogike jesu njegove »Osnove pedagogike« (Berlin, 1923), docnije prevedene na nemački, poljski, bugarski, češki i srpskohrvaiski (M. R. Majstorović). Kasnije je Hesen pored radova iz opšte pedagogike najveću pažnju posvefio izučavanju sovjefskog školstva. Iz fe oblasti imamo od njega sludije: »L'instruction publique en Roussie sovićfique« (1927), »Educafional Policy in Soviet Russia« (1930), »Fiinnfzehn Jahre Sowjefschulwesen« (Langensalza, 1933, prerađeno englesko izdanje za Nemce), obe poslednje studije zajedno s N. Hansom.

Specialno se bavio i izučavanjem pedagoškog sistema M. Monfesori i podvrgao ga ošfroj kritici kako u »Osnovama pedagogike« ako i u raspravi »Die Mefhode der Maria Monfessori und ihr Schiksale (Halle, 1936).

Sijasef članaka napisao je Hesen u raznim pedagoškim i filozofskim časopisima raznih naroda i na raznim jezicima. Pisao je kako u časopisima koje je sam osnovao u Pragu {»Russkaja škola za rubežom«, 1923 god., i »Logos«, 1925 god.), tako i u časopisima drugih izdavača. Iz njegove »praške« ere poliču još dela: »Welfanschauung, Ideo· logie, Bildung« (1934), »Školstvi v demokracii« (1935), »Globdlni metoda či globdlni vyučovani« (1935). Izdao je u prevodu polpisatog J. Dželebdžić u Beogradu, 1937 god., pod naslovom »Globalni metod ili globalna nastava«. U najnovije vreme izašla je u češkom prevodu njegova knjiga »Svčfovy ndzor a pedagogika« (»Pogled na svet i pedagogika«, 1937), a uskoro freba da izađe i naročita knjiga o školskoj organizaciji i školskoj politici. Sem Toga predavao je Hesen marljivo na raznim pedagoškim i filozofskom kongresima (na pr. »Das Prinzip der Totalifšh in der Padagogik« na Infernacionalnom filozofskom kongresu u Pragu, 1934).

Našoj pedagoškoj javnosti poznat je po prevedenim knjigama i člancima u »Učijeljuć i »Naprešku«. Najviše zasluga za uvođenje Hesena u rašu pedagošku književnost ima svakako M. R. Majstorović, koji je i preveo većinu njegovih stvari.

Nema sumnje da bi bilo preuranjeno pokušali skicirati Hesenov filozofsko-pedagoški profil, jer se on još nalazi u naponu sfvaralačke snage i sigurno možemo od njega. očekivali još mnogi dragocen prilog pedagoškoj nauci. To nije ni bila svrha ovih redaka. Heli smo njima samo da polselimo našu pedagošku javnost na jubilej ovog značajnog savremenog pedagoga, a k lome još brata Slovena, za koga je zaista šteta što — po rečima prof. Hendricha — »mora fako feško da obezbeđuje uslove pod kojima bi mogao da razvija svoju foliko značajnu delafnost«.

Želimo mu da usprkos sviju fih feškoća mnogo i dugo poživi u naponu snage i: da obogali pedagošku književnost još mnogim prilogom. Na mnogaja!

F. Maslić — Prag