Учитељ

Bili bismo pofpuno zadovoljni kad bi slavenskim narodima bilo posvećeno loliko pažnje koliko na pr. anglosaksonskim pedagozima, koje vrlo savesno prikazuje d-r Uher.

Ponegde se vidi i izvesna neobjektivnost odn. nedovoljna objektivnost, na pr. kad je reč o globalnoj metodi, o čemu raspravlja jedan od urednika (prof. Kubalek). On u svoje prikazivanje unosi isuviše ličnu notu. Sam je poznat kao odlučan profivnik globalne melode, pa u svome članku o »počefnom čitanju« ne propušla nijednu priliku a da ne navede sve što je za globalnu mefodu nepovoljno, dok sasvim ignoriše sva povoljna mišljenja. Moramo se u čudu zapilali na pr. olkuda mu cifat na sfr. 293—4 koji oglasi: »U najnovije doba izvodili su se (sc. u Jugoslavijil) pokusi i sa globalnom metodom koja u Jugoslaviji nailazi na znatan otpor: jugoslovenski metodičari vrlo uspelo ukazuju na fo da argumenfi kojima neprijatelji sinfetičke metode i velike anfikve obrazlažu svoje stanovište nemaju nišla zajedničkog s pedagogikom«. Možda bi nam prof. Kubalek lako i odgovorio ofkuda mu Haj citaf, ali onda bismo morali postaviti drugo pilanje ij. »Koliko je u Tome istine?« Ko je pročitao naš prikaz Korejsove knjige u »Naprefku« za septembar—oktobar 1937 i ko poznaje dobro naš pedagoški živof, saglasiće se s nama da smo u fome pogledu još sasvim »u pelenama« i da sem jednog jedinog ozbiljnog pokušaja globalna metoda kod mas još sistemafski u praksi nije ni prokušana (bar o tome niko ništa nije pisao!). A onda, dabome, da ne može biti ni reči o nekom ofporul

Ali ako apstrahiramo od fih sitnijih i krupnijih, ali'na sreću ne fako čestih nedoslafaka, možemo izlaženje »Pedagoške enciklopedije« samo foplo pozdravili i preporučifi je pažnji naših pedagoških krugova. A valjda će jednom doći vreme da i mi dobijemo nešto slično?

Ne smemo zaboraviti da je još pre rala jedna šaka oduševljenih idealista oko Hrvalskog pedagoško-književnog zbora u Zagrebu počela izdavati našu pedagošku enciklopediju, samo što u ondašnjim skučenim prilikama nije bilo moguće namaknufi pofrebna sredstva pa enciklopedija nije uopšte dovršena. Danas u proširenoj i velikoj našoj državi prilike su sasvim drukčije. Saradnika bi se našlo više, sredstava takođe. Dužnost je naših sfaleških organizacija prosvelnih i školskih radnika sviju kategorija da obezbede ta sredstva. Možda bi se dobila pomoć i iz koje zadužbine ili fonda? Pomoći bi mogle i naše Akademije i druga učena društva, pa možda i samo Ministarstvo prosvefe, ako se već ne bi našao privafni izdavač. Samo freba nastojati da se jednom zafalasala naša uspavana savest i svest, da apeli kao što ih je u svoje vreme činio na pr. urednik »Učitelja« kol. Majstorović raspisujući i anketu po fome pilanju ne ostanu samo »vox clamans in desserto« }j. bez ikakvog odziva u širim krugovima naše pedagoške javnosti. Treba slalno ponavljati »Ceferum censeo...le Jer: čime ćemo na vidan način proslaviti dvadesetgodišnjicu naše narodne i državne slobode? Zar ne bi jedan ovakav zajednički kulturni podvig bio najlepši spomenik?

F. Maslić" (Prag)

UČITELJEVA HRONIKA

SERGEJ OSIPOVIĆ HESEN — 50 GODINA

Skromno i gofovo nezapaženo prošao je pored nas jedan jubilej: prošle, 1937 godine, navršio je jedan od najpoznatijih savremenih pedagoga, S. J. Hesen pedeset godina svoga plodnog i radinog živola.

Rodio se 18 avgusta 1887 god. u porodici koja je prema ondašnjem apsolulističkom carskom režimu u Rusiji razvijala revolucionarnu delafnosf}. Mladost proveo ie Hesen s ocem u izgnanshtvu, a u svojoj 16 godina bio je i sam uhapšen i kažnjavan zbog revolucionarne delafnosti. Zafo je i morao svoje studije, započele u Pefrogradu, da nastavi i dovrši u Nemačkoj. Studirao je u Hajdelbergu i Frajburgu i Bresgao, gde je postigao doktorat filozofije. Bio je učenik i pristalica Heinriha Rikerfa, vođe . zv. »ba-