Учитељ

о а

Dalje udubljivanje u tu problematiku proširilo je ispitivački rad ruskih pedologa (u sov. Rusiji termin „pedologija“ potisnuo je termin „eksperimentalna pedagogika“) u novom pravcu. Predrasuda, koju je delio Rosolimo, o urođenom karakteru darovitosti, napuštena je i pedologija se bavila ispitivanjem pitanja o uticaju socijalne sredine na visinu darovitosti. Ako socijalna sredina i nije uzrokom sposobnosti, ona je u svakom slučaju prepreka njihova razvića i čak buđenja. Pedologija mora dati vaspitaču metođe ispilivanja socijalnih uzroka umne i druge zaostalosti dece, a iako isto mora urediti sredstva s kojima škola mora izgladiti (,kompenzirati“) štetan uticaj sredine. U ispitivanjima ruskih pedologa”) koja ovamo spadaju, pod nesumnjivim u{icajem marksizma i individualne psihologije A. Adlera a tako isto i pedagoških pogleda S. ŠSackoga (vidi S 7), ruski pedolozi su došli samostaluim putem do zaključaka, koji su slični zaključcima „bečke škole“ Šarlote Biler i „varšavske škole“ El. Radlinske.

Za razliku od Nečajeva i Rosolimo popularnost i uticaj G. 770Šina ni izbliza ne odgovara unulrašnjoj vrednosti njegovih radova. Njegov glavni rad „Uporedna psihologija normalne i nenormalne dece“”) izašao je za vreme najžešćeg napora ratnog, pa iako je nagrađen od Rus. akademije nauka ipak je ostao malo poznat, ne samo preko granica, već i u samoj Rusiji. Trošin docnije nije mogao široko da razvije svoj naučni rad. Međutim pomenuti Trošinov rad je jedinstveno delo u svetskoj literaturi, opširno (preko 950 strana teksta) izlaganje psihologije nenormalne dece, koje sistematski sprovodi upoređivanje psihike nenormalne dece s normalnom psihikom. U osnovi ovoga uporednoga izlaganja nalazi se originalna teorija psihičkoga razvića deteta, koju je Trošin nazvao antropološkom. Covečja psihika poliseća po svome razviću i sastavu na strukturu zemljine kore tj. sastoji se iz slojeva, koji se slažu jedan preko drugoga, pa se proces obrazovanja svih glavnih slojeva u dečjoj duši završi u normalne dece do 7 godina. Trošin razlikuje 4 takva sloja: 1) rellektorno-instinktivni, kojim se iscrpljuje dečja psihika od rođenja do 4 meseca; 2) sloj prvih funkcija (upoznavanje u oblasti intelekta; brbljanje u oblasti govora; smeh i ljutnja u oblasti osećanja; niz proizvoljnih pokreta u oblasti volje) čije se obrazovanje završi u 18 mesecu; 3) sloj funkcija odražavanja (sećanje u svima oblastima duševnoga života), koji se razvija od 1!/, do 2'/, god.); 4) sloj mehaniziranih funkcija (pretškolsko doba od 2!/, do 7 god.). Dalje nastupa period razvića, koji Trošin naziva „prilagođavanje“, imajući u vidu to, da se upočetku ovoga perioda dečja psihika već potpuno obrazovala, a razviće psihike u ovom periodu sadrži se u tome, da se ojača i prilagodi uslovima života odraslih. U nenormalne dece razviće zastaje ili se zadržava na nekoj od ranije pomenutih stadija. Gledajući na slupani, na kome se razviće zadržalo, Trošin razlikuje stupnjeve psihičke nerazvijenosti ovako: 1) idiotizam (razviće zastaje na 1. ili 2. stadiji), 2) imbecilnost (razviće

Hocru y mereH. M. 1923. (U skraćenom obliku preštampana je u časopisu „Russkaja škola za rubežom* N? 13-14. — N. Antipoff, članak u „U'E'ducateur“ (Genčve) za 1929 g. 7) Pominjem samo glavne radove: P. Blonski, Педологил M. 1925. TpynHbie neru, M. 1928. Педологил в массовои школе 1-он ступени 7 изд. М. 1930. — М. Вазох, Обшце основњ: педологим, 1928. — А. 2 а1к!па, Основнве вопросн педологии, M. 1927. 8) „Сравнителђнан психологин нормалђимх и ненормалђнех детећ.