Учитељ

uskrsavaju. Preovladalo ie mišljenje, da je dijete mora samo pomoću vlastite aktivnosti likvidirati. To novo shvatanje ruskih pedagoških radnika nailazi na punu primjenu u savremenoj književnosti za diecu u SSSR. Dok se kod nas pretstavnici moderne socijalne literature upinju iz sve snage da dokažu strahovitu štetnost bajke i zalažu se za potpuno njeno izbacivanje, u zemlji proletkulta bujno cvati narodna puškinovska tradicija. Slavi se, na primer, stogodišnjica popularnog Petra Jeršova i štampa se neko šezdeseto izdanje, u milionima primjeraka, njegovog Konjica vilenjaka. 1 ujedno se tvrdi, da je to još uvijek i dandanas najomiljenija lektira, ne samo ruske djece, nego i najširih slojeva ruskog naroda. Istovremeno, dok u SSSR ruski književnici izgrađuju svoja djela na osnovima ruske klasične literature, a pedagoški radnici unose tu vrstu književnosti u duhu narodne tradicije u vaspitnu školu, ne vide u bajci tu veliku štetnost ni nacionalsocijalistički Nijemci, a ni demokratski Česi. Pisac ovoga članka imao ije prilike da bude učesnik ekskurzije slušalaca Nadzorničkog otsjeka Više pedagoške škole u Beogradu, koju je proveo po školama b. Čehoslovačke republike i Njemačkog Raiha ze. prof. dr. Voja Mladenović, i da vidi kako se na ovaj problem gleda u b. ČSR i Njemačkoj. I po češkim i po njemačkim školama nižeg stepena ukrašavaju zidove učionica slike iz bajki u umjetničkoj izradi.

Dakle, kako vidimo, bajka uživa puno pravo zavičajnosti još uvijek u školama zemalja sva tri današnja ideološka tabora u Evropi: u komunističkom SSSR, u nacionalsocijalističkom Rajhu i demokratskoi Češkoj. Svakako ne može se ni pomisliti, da su ciljevi vaspitanja ovih ideoloških frontova jednaki. Svaka sredina, obzirom na svoju ideologiju, ima i svoje vaspitne ciljeve koji nalaze pun izraz u narodnoi školi. Bez obzira na razne vaspitne ciljeve u skladu sa pojedinim ideologijama, ovdje le važno da se konstatuje: da baika nije izbačena iz vaspitnee nastave.

Tvrdi se, da nastava treba da pođe od djeteta. To je potpuno . tačno. Ali pri tome ne trba da se zaboravi, da treba da pođe od duhovnog života djeteta!

Prema Karlu i Šarloti Biler, naj|markantnija faza u duševnom razvitku djeteta je faza takozvanog »književnog interesovanja«. To je treća faza kojia obuhvaća vrijeme od 4—8 godine starosti djeteta. Dakle, zahvaća vrijeme prvog razreda osnovne škole. Svakako ta faza traje individualno i duže.

Roditeljima, vaspitačima i učiteljima poznato je sa koliko interesa, žara i liubavi dijete sluša pričanje bajiki. U tome slušanju je ono neumorno. Traži da mu se jedna te ista stvar priča i prepričava mnogo puta. Nikada da se zasiti i zamori. Uvijek sluša i pamti vrlo budno, te kontroliše svaku pojedinu riječ prvobitno ispričanog teksta. Ne dozvoljava baš nimalo otstupanje od prvobitnog teksta. Dijete proživljuie ko zna po koji put jedne te iste momente. Interes mu se nikada ne iscrpljuje. Uvijek ie svjež i budan. Predaje se potpuno privlačnoj snazi priče. Ne razmišlja, ne pita, ne istražuje istinitost. Nema snage, volie da se svjesno suprotstavi neistini. i

Pa što je to u baici što toliko privlači dijete?