Учитељ

dinke, djeteta. Naime, da to odgovara kulturno-istoriskom razvitku čovječanstva. I da treba poći u razvoju hronološkim redom od naistarijega prema nainovijem. A tai postupak nastoji se da se opravda biogenitičkim zakonom. Odnosno: ontogeneza je brza rekapitulacija filogeneze.

Protivnici baike dižu opet kuku i motiku u svojoj borbi protiv ove literarne tvorevine u vaspitnoi nastavi. Dokazuju da bajci nema i ne može da bude uopće mjesta u vaspitanju. Zar, vele, u vremenu triumfa savremene moderne tehnike čiju manifestaciju grandioznih srazmjera djeca gledaju svakodnevno oko sebe, kljukamo im mlade duše očiglednim glupostima, blesavim čudovištima: neukusnim izmišljiotinama o baba-rogama, vješticama, patulicima, zlatnim princezama, kraljevićima, troglavim aždajama i drugim raznim čudima i čudovištima, koja poremećuju mirni san djece. Kako da dovedemo u sklad ta čudovišta sa tromotornim avijonima, podzemnim Željeznicama, podmornicama, radiofonijom, televizijom i ostalim velikim tekovinama našega vremena? Zar spremamo djecu za život u svijetu baba-roga i vilenjaka, ili za svijet stvarnosti koji nas okružuje i lebdi nam pred očima? Treba li da u vaspitnoj školi odgojimo fantastična buncala, ili, možda, liude zdrave svijesti Sposobne za krutu svakidanju realnost? Šta želimo?

Baika će sama po sebi otrijezniti dijete. Dovešće ga u stadij kada će svojom vlastitom aktivnošću likvidirati fantastične nemogućnosti. To će biti time lakše što će dijete proživjeti tai proces poslije kritičkog razmišliania. Tako tvrde zagovornici baike. Istovremena oni napadaju drugi, protivnički tabor, neprijatelje ove književne forme. Prigovaraju im, da im ne dostaje idealizma. Uvlače prerano, vele, dijete u grubi materijalizam što ie potpuno protivno pravilnom razvoju. Čine od diece prerano robove života. Idealizma treba, kažu. Jer da nije bilo i da nema idealizma u životu, liudi bi bili, možda, sa visokom civilizacijom, ali bez trunka duševne kulture.

U pogledu interesovania za sadržinu lektire za dijecu vrše sc interesantna eksperimentalna ispitivania. Rezultat tih ispitivanja koji je izvršen u Niemačkoi dao ie interesantne rezultate. No, ovi rezultati ne moraju da znače konačnu riječ o problemu baike u duševnom razvoju djeteta uopće i u vaspitnoi nastavi napose. Također ti rezultati ne mogu imati ni opću vrijednost za sve prilike i sve slučajeve. i

Ispitivanje u Njemačkoj dalo je slijedeće rezultate: od 1godine života interesuju djecu knjige sa slikama u živim i žarkim bojama. Od 4—7 godine starosti pokazuju djeca interes za baiku. Od 7—12 godine za Robinsona, a od 12—15 godine za drame i balade. Odrasla omladina od 15—90 godine starosti interes prenosi na liriku i romane. Pri jednom drugom ispitivanju, također u Мјетаској, pokazalo se da je na početnom stepenu »književnog interesovanja« bajka.

Pitanje je da li bi se do tih ili sličnih rezultata došlo i u drugim zemljama i drugim društvenim sredinama. Prema tome, nema pouzdanoga zaključka kakva lektira odgovara djeci u pojedinim dobima razvoja. Rezultati su vrlo prosječne vrijednosti. Interesovanie ovisi i o raznim drugim vaspitnim faktorima koji nisu kod sve djece

iza "РОНЕ

——

ide

aaa an ПР" Р_