Учитељ

338 =

morskoj banovini 57,4". U dijelovima drinske banovine, koji su pripali banovini Hrvatskoj, postotak je nepismenosti još veći. Državna vlast nije se dosta za to brinula. Zbog toga je pokojni Stjepan Radić, a poslije njega vođa naroda dr. Maček preko organizacije Seljačke Sloge nastojao da se nepismenost snizi. Svaki pametan i čestit učitelj, koji voli svoj narod, ne može imati ništa protiv toga. Blagoslovljen da je rad svakoga, iko narod poučava pismenosti i tko diže interes za prosvjetu! Moramo priznati, da se interes za prosvjetu još nikada nije ovako osjećao kao sada. Čitate u novinama koliko pojedinci daju po 1.000 dinara za pobijanje nepismenosti. Na taj način sabrano je stotine isućia dinara. Pročitat ću vam, što o tome veli Antun Radić. i čega se Seljačka Sloga strogo drži. U 4. svesci Sabranih djela na stranici 70. i 71. govoreći o osnutku Hrvatske seliačke siranke kaže Ante Radić programatski ovo: „Vrijeme je već, da se i seljaci sami za sebe postaraju. Već je dasta toga pisanja i govorenja, što se vidi i čuje od naše gospode: „Naš mili, naš ljubljeni, naš mukotrpni, naš mučenički, naš na krst raspeti narod!“ toga je već dosta i previše, i što se više toga čita i čuje, to je tomu milom i ljubljenom narodu sve to gore“. Dalje veli: „Ali je već vrijeme, kako rekoh, — da se seljaci sami za se postaraju ne pazeći mnogo na gospodsku tugu i njihove zdravice narodu. Ne moraju se seljaci složili protiv takvoj ili bilo kakvoj drugoj gospodi. Bože sačuvaj! Dapače, gospoda bi mogla u koječemu zbilja i pomoći narodu. Ali seljak neka vazda i uvjek misli ovako: Dobro i hvala ti, gospodine, što si mi i ti prijatelj; ali kad si mi ti prijatelj, zašto si ne bi bio i ja sam?! Najprvo ču ja sam gledati za se, a aho još i fi pogledaš i zame se postaraš, — nu, slobodno, i još te molim“. Ante Radić, lijepo kaže: Narod neka bude nosilac svake akcije za se, ali ako je i gospodin prožet razumjevanjem, duhom naše seljačke ideologije, pa on hoće tome narodu pomoči, onda mu Antun Rađić kaže: „slobodno i još te molim! “To je ispravno shvaćanje. Jedan je seljak rekao па Prosvetnom kongresu, da bi trebali u Seljačkoj Slozi i učitelji raditi. Na to je predsjednik Herceg sasvim jasno u duhu onoga, što je rekao Ante Radić, uzvratio: „Seljačka Sloga se strogo drži, da je u njoj seljak subjekt. Zato u okviru Seljačke Sloge neće učitelji raditi“. Ali nitko iz Seljačke Sloge nije rekao da škola nebi u pogledu suzbijanja pismenosti također pridonijela svojim radom izvan Seljačke Sloge, Tko god radi dobro došao. Ne treba nikome biti jalan na rad. Toga. nažalost, ima kod nas. Postolak se nepismenosti mora sniziti. To je želja, to je odluka, to je zapovjed vođe dra Mačeka (Živio!). Radite, gdje god vas zoVu, radite u slozi i bratskom razumijevanju sa svojim seljačkim narodom.

Nepismenost kod nas nije jednaka u svim krajevima. Ona se kreće od 2.65"%) (Hrastovac, kotar Garešnica) do 73.63% (Bruvno, kotar Gračac). U bivšoj savskoj banovini fri su područja nepismenosti. Najmanja nepismenost je u gornjem Primorju, zatim sjevernoi u Gorskom MKotaru; odavde prelazi u Međumurje pa u Podravinu istočnu Slavoniju. Tu je svuda nepismenost ispod 206/". Od 20%, do