Учитељ

223

inm dopisnim, a 1894 svojim pravim članom. Bio ie član društva hrvatskih književnika i saradnik Pedagoške enciklopedije u Zagrebu.

Svojim uspješnim i plodnim radom preko pola vijeka na pedagoško kniiževnom polju stekao je priznania od raznih nar. ustanova, kao i polit. ličnosti, te pedagoga ,književnika i puplicista.

Pored niegovog pedagoško književnog rada u glavnom namjenjenogr omladini P. Kuničić je popularizator značenja mora u kulturnom i političkom pogledu te značenja pomorske snage Hrvata. U tom duhu napisao je »Modra špilja na Biševu« 1893 g. opisujuć osobitom vještinom prirodne rjetkosti i krasote te čarobne špilie na Jadranu. Knjiga »Hrvati na ledenom moru« izašla je 1893 г. u Zagrebu. U »Kumpanija boini ples u Blatu« 1897 g. prikazuje našu historiisku igru s plesovima. — »Lokrum« 1897 g. prevedeno je u više svjetskih jezika. »Miesec dana pieške« lietopis od Korčule do Cetinia 1898. g. Čitava naša kulturna javnost upisuie u zasluge Kuničića što nas je svojim гадпјата (otvor Starogradske škole — Starogradska čitaonica — Spomenica žen. škole u Staromgradu i dr. osobito knjigom »Vrbovska« upoznao s ljepotama i znamenitosntam Hvara, osobito obzirom na umijetničko bogatstvo slike Ticijanove škole, koje se nalaze u Vrboskoi. U kulturno-historiiskoi raspravi »Petar Hektorović i njegov Tvrdali«, te monografiji »Petar Hektorović« objavio ie dosta nove građe za poznavanie ovog hrvatskog pjesnika. Niegova od posljednjih literarno-historijskih raprava je »Prikazivanjie Sv. Filomene« (izašla u Obzoru 1928 g.). Osim štampanih dijela ostavio ie u rukopisu niz rasprava i raznih sastavaka između kojih je znatniji »Pučki učitelji uzgojitelji i perom« a u kojem je prikazao život i rad zaslužnih učitelia, pros. radnika u Dalmaciji od najstarijih vremena do danas. :

Razni niegovi sastavci bijahu prevedeni na taliianski, španjiolski i poljski jezik. Poliski književnik Tit Sopodzko preveo је više Kuničićevih sastavaka i nazvao ga je jednim od naidarovitijih hrv. spisatelia, a talixlanski pisci De Amicis i Mantegazza izraziše se naipohvalnile o niegovom radu. Kuničićeva diela jesu živi dokaz njegove ljubavi prema narodu iz kojeg jie ponikao te istinsko posvjedočenje njegovih riječi »Radim ne na korist i taštinu svoiu već na uhar narodu iz kojeg sam ponikao i kojemu sam poklonio sve slabe sile svoje«. Od svojih mlađih dana bio ie dostoian i značajan pristaša Strosmajerove DTOsvjetne i duhovne koncepcije, pa je uzvišenim idealima bratske slavenske sloge i suradnji južnih slavena na bazi ravnopravnosti izrečenim u Sundečićevim stihovima: »Bože složi Srba i Hrvata — Bugarina i Slovenca brata, — ostao ујеran do smrti. Kao čestit Hrvat i zagovornik hrv.-srpske suradnje odlikovan je još 1899 g. srpskim ordenom ,a crnogorski Krali Nikola šalie mu pohvalnicu. Neke njegove knjige koje su doživjele i četiri izdanja bile su cijenjene i u Srbiji.

Godine 1919 u pjesmi »Oslobođenie u Ujedinienje«, njegova duša, srce plivaju u zanosu i oduševljenju, jer je doživio oživotvorenie svojih mladenačkih snova: ujedinienje braće Hrvata, Srba i Slovenaca u jednoj državi.

Pokoinik je odredio da se njegovi rukopisi ,prepiska, pohvale te neki predmeti predadu na pohranu gradskoi biblioteci u Splitu. Predmoeti i trofelji naše nedavne pomorske prošlosti Jadranskoj straži, a kućnu biblioteku Učit. društvu u Splitu. .

Umro ije 26 augusta ov. god. u Splitu ,a u Staromgradu pokopan. Veličanstven sprovod u Splitu i Staromgrađu bio ie manifestaciia zaslužnog priznania i zahvalnosti velikom pioniru-učiteliu iz Dalmacije.

Oplakan je od učitelistva širom domovine jer je časno i čvrsto stalao u redovima učit. organizacije. Svoi rad uvijek ie upravliao za boljitak uč. staleža, kojemu је časno pripadao i time se ponosio, a kojeg je zanosom liubio i u svakoj prigodi besiedom i perom branio. а , [

Već pod konac devetnaestog viieka bio je vođa značainih i rodoliubnih učitelia u Dalmaciji, te ie u borbi za učit. prava morao mnogu gorku progutati. Pri tome su ga tješile i bodrile riječi drugova: »Tješi se Petre, ne kloni duhom, jer si sebi osvjietlao lice, a nama učiteljima pripomogao da dokažemo svoi značaj i rodoljublje«. је Лу.

Svojim liubaznim načinom i nesebičnim radom u školi i vani nje, te bratskom slogom koju je provodio u teškom zajedničkom uč. radu, stekao je već