Филателиста

Simić-Vakanovića пе dokazuje ništa, jer su autori tih dela, odnosno njihovi prevodioci možda još u manjoj meri poznavali francuski jezik i terminologiju od prevodioca Priručnika.

23) Novak tvrdi da je moja Kritika, Priručnika „.daleka od objektivnosti”, da u njoj ,,nema elemenata zdrave kritike”, da nekim mojim postavkama u kritici nisam sebi „uštedeo blamažu”, da se služim „insinuacijama”, da „,dajem deplasirane savete”, da „,,na pisca Priručnika nabacujem uvredljive primedbe” i tome slično.. Međutim kad se pažljivo pročita svaki pojedini stav izlaganja Novaka, a u isto vreme isti uporedi s tekstom moje Kritike, ne može se naći nijedan jedini slučaj da bi Novak pružio dokaze za ispravnost svog tvrđenja. Jednostavno negiranje mojih izlaganja ili pruženje

ПИР РРА РИЦИМЕР ПЦ O OB E NJ 0 O DEJA | i а TJ i |

E x 3 } objašnjenja o tome kako je do kog propusta ili greške u Priručniku došlo, niukoliko ne može obesnažiti moja tvrđenja, niti osporiti ispravnost mog stava.

24) Na osnovu činjenica iznetih u ovom izlaganju nije teško uveriti se da li je moja kritika Priručnika ispravna i objektivna i da li je članak Novaka ispravan i objektivan, Naročito ako se uzme u obzir činjenica, da Novakov članak, pored ranije izloženog, sadrži i neopravdanu optužbu (slučaj pod br. 1), izvrće moja izlaganja (slučaji pod br. 4, 5, 12 i 17) i istovremeno uporno insistira na ispravnosti njegovih pogrešnih shvatanja (slučajevi pod br. 12, 16 i 17). Četiri pomenuta slučaja izopačenja mojih izlaganja sami po sebi pretstavljaju ozbilino ogrešenje o dužnosti pisca.

KROZ FILATELISTIČKI SVET

KONFERENCIJA ČETVORICA VELIKIH U ZENEMVI Za vreme ove konferencije u Ženevi, od 18 do 24 jula 1955 g. funkcionisala su dva specijalna poštanska biroa, jedan u

ecenče д < % ~ < o

18755 -10

palati Ujedinjenih Nacija (..,Palais des Nations Unies), drugi u Đomnu štampe (Maison de la presse). Pošiljke predavane ovim biroima bile su Žigosane specijalnim prigodnim žigovima s mromenljivim ааtumima. . i '

DOBIJANJE MARAKA PO ISKAZNICAMA U NEMAČKOJ = Da bi se zaposlenim skupljačima, koji

ne mogu doći u 8 časova na poštu osigu-

ralo dobijanje novih izdanja maraka, uvela je nemačka pošta iskaznice. Uz plaćanje takse od 1 DM dobija svaki skupljač maraka kod svoje dostavne pošte jednu iskaznicu, koja mu daje pravo da primi pet punih serija novih izdanja. Pošta je obavezna da ima u pripravnosti marke za

14 dana od dama njihovog izdavanja; Dpo-

sle ovog vremena gasi se pravo na marke.

Izdavanje maraka se potvrđuje udaranjem

žiga na poleđini iskaznice, koja ima va-

Žnost na primanje 15 izdanja.

UVOĐENJE KLJUČNIH MARAKA U ISTOČNOJ NEMAČKOJ

U „Michel-Nachtrag-u o ovom predmetu se iznosi: „Ministarstvo pošta na osnovi dosadašnjih saznanja u trgovini sa

specijalmim markama Ist. Nemačke uspostavilo je da su ove marke upotrebljavane u spekulativne svrhe tj. ogromne količine neupotrebljenih maraka Ist. Nemačke treba da su, iskorišćujući zapadno-berlin-

ski Schindelkurs, odmošene za Zap. Nemačku. Ministarsivo pošta u saglasnosti s ministarstvom spoljne trgovine i umutrašnje radinosti, kao i sa organizacijom filatelista preduzeli su mere za zaštitu skupljača maraka. Zbog toga istočno-nemačka poštanska uprava sada, (prvi put

„kod Šilerovog izdanja) po ugledu na osta-

le istočne zemlje, prelazi na ustanovu ključnih vrednosti kod spomen serije, po jedne vrednosti u seriji s nižom veličinom tiraža i na uzdržavanje prodaje takih maraka na poštanskim šalterima. T'akve vrednosti mogu dobiti, ma osnovi iskaznica, stalni poručioci Ist. Nemačke i Berlina od otpravništva za filatelističke marke najviše po 5 komada. Trgovci markama mogu dobiti do 100 komada samo uz overeni prepis odobrenja za radnju. Po mašem mišljenju. — kaže se dalje u Mihelu — spekulacija s markama može se sprečiti samo alto se izrađuju izdamja sa dovoljno visokim tiražem. a ne tako čudnim pokušajima s niskim tiražzem, koji baš i potstiče na spekulaciju. Ali, na kraju, nije stalo pošti Ist. Nemačke za tim „da zaštiti sabirače od spekulanata”, već da na jevtin način dođe do deviza, jer za dobre cene u dolarima te se ključne marke uvek mogu direkino dobiti.”

147