Јадранска стража

ili pak da se odrekne nade, da uniSti Britaniju. Nclsonov zadnji triumf dovco je Englesku tako daleko, da nije bilo viSe nikakvih sredstava, koja bi se mogio upotrebici na njezinu Stetu osim onih, koja su najzad morala osloboditi kontinent«. (Tyffe; History of modern Europe«). Najslavnijem generalu nije bilo sudeno da bude i najslavniji admiral. Mahan ga karakterizuje u svojoj knjizi: »The influence of seapower upon history« ovako: »On nikad nije znao sasyim uoćiti prilike na moru. Naučen, da već unapred i jedino neslomljivom voljom satre sve zapreke, serio se zimskog marSa preko Splügen-a. Ovaj je mari» izveo Macdonald pod njegovim voćstvom. Setio se svili teškoća, kad je marSirao preko Sv. Bernharda. Kraj takovih uspomena nije mogao verovati, da ne bi mogli i neuvežbani ljudi svladati sve poteškoće na moru. Ove su ležale jedino u tome, da bi se znali poslužiti oružjem, koje se nalazilo u njihovim rukama. To tim viSe kad ih je neprijatelj na moru majstor na to upravo silio. NeSto je, čega nije imao po miSljenju čuvenog francuskog pisca junak od Austerhtza: izrazitog čuvstva za teSkoće mornarice«. U tome lezi i uzrok i sva tragika njegova duela sa britanskom pomorskom snagom. Ipak je taj genijalni vojskovoda sa svom njemu prirodc-nom jasnosti spoznao, gde treba traziti pobedu. »Posvetimo se sa svini marom mornarici i uni Stimo Englesku. Kad io bude učinjeno, cela Evropa biće ispred naSih nogu« (Correspondances de Napoléon). Iz njegove burne povesti treba izlučiti samo borbu sa Engleskom. Ta je borba baS nit, koja se vuče od momenta, kad je pred Toulonom po pr.’i put ugledao britanske bojne jedinicc, pa sve do njegova pada. Oko te borbe sa britanskom pomorskom snagom usredotocena je njegova ostala delatnost. Pod direktorijem vodio je prvo svoje prekomorsko poduzc-ée. Za njega i za celi tadanji svet bila je Indija zemlja, na kojoj se temeljilo englesko blagostanje. Sa vanrednom oStroumnosti i savrSenim strategijskim poimanjem spoznao je, da je ključ Indije Egipat. Imao je sreću, da je izmakao Nelsonu, koji mu je bio za petama i da je mogao nesmetano iskrcati vojsku u Aleksandriji. Ipak mu nije utekao. Kod Abukira mu je Nelson 1 avgusta 1798 potukao flotu i time prekinuo sve ono, što vojniéka znanost nazivljc saobraéajnom linijom. »Bonapartovi orijentski pianovi nisu se izjalovili, poSto je hteo, da provede neSto Sto bi bilo neprovedivo na dalekom istoku sa njegovim osobenostima, koje zapad cesto loSe razume, veé zato jet sve do kraja svoje velieine nije znao dovoljno proceniti zahteve pomorskog ratovanja. Njegov vojnički oseéaj nije se vanto u tome, da su osnove ratovanja na moru iste kao na kopnu, ali nije imao razumevanja za okolnost, kad je trebalo načela pretvarati u deio. Pregledao jc Sto je bilo u ratu na moru sa tadanjim sredstvima moguée a Sta nemoguée. To je bio uzrok, da je Napoleon kao generai i kasnije kao car ćinio u svojim računima greSke. Abukir i Trafalgar, grobovi velikih planova, ukazuju na iste uzroke i iste ućinke. Oba puta nedostajao mu je smisao za to, Sto se sa brodovima može, a Sto ne moie, s obzirom na more i sposobnost mornara«. (Mahan.) Pri Abukiru je Nelson razorio temelj Bonapartovih orijentskih pianova. Da nije bilo Nelsona i Abukira, ko zna, gde bi završio Napoleonov pothvat. Iz Egipta marSirao jc Bonaparte u Siriju. I opet mu jc Captain britanske mornarice stao na put, te mu je kod Akkc sprečio daljnje poteze. Bio je to Sir Sidney Smith, koji je komandovao dvama bojnim brodovima usidrenim pred Akkom.

Vladi direktorija slcdio je prvi konzul. Konzulu imperator Napoleon. Njegovim planovima u orijentu siedila je joS drzovitija i silnija zamisao: projekt upada u Englesku. Uslov za izvrSenje tog projekta bio jc sjcdinjenjc holandsko-Spanjolsko-francuskih bojnih brodova, blokiranih od engleske flote u lukama: Texel, Brest, Rockeford, Ferrol, Cadiz, Cartagena, Toulon. Bonaparte poslao je jcdnu flotu pod Villeneuve-om u zapadnu Indiju. Hteo je, da na taj način zavara engleski admiralitet, da mu ovakovom strategijom pode za rukom, da nesmetano sjcdini sve svoje flotnc delove u Biskajskom Zalivu, za konačnu svrhu : iskrcavanje trupa na engleskoj obali. Najnovija pomorska literatura ocenjujc taj Napoleonov manevar ovako: »Jedino ako protivnik nalazi svoju zadaéu u tome, da potraži i prisili neprijatelja na borbu gdegod ga naSao, učiniće nam uslugu, da se dade povesti svuda onamo kuda mi to želimo. U tom je bib jedna od pogreSnih osnova, na kojima su se temeljili svi pomorski rami pianovi Napoleonovi, Sto je mislio da će engleski admirali postupiti na ovaj bezbrižan način«. (Groos, Seekriegslehren). U ćetiri kanalska pristaniSta Boulogne, Vimereux, Amblereuse, Etaples čckalo je dve hiljade velikih ćamaca i transportnih brodoM. Na brdima iza pomenutih luka logorovaia je duge mesece vojska od storine i trideset hiljada vojnika, te neprestanim vežbanjem polučila rekordno vreme od dva sata, potrebno za njezino ukreanje. iMajstor sviju vojskovoda naleteo je na doslednost, i promiSljenost britanskc pomorske strategije. Nelson, jednooki i jednoruki admiral, nije se dao zavarati. Kad su kompasi francuskih jedinica pokazivali na istok, imao je i on već kurs na Gibraltar; stigao je tamo pre Francuza. Sezdeset morskih milja zapadno Ferrola čekao je engleski admiral Calder. Bili su to kritićni dani kad se je Napoleonovom admiralu prunaia retka prilika, da pokuSa ostvariti kombinaeije svog velikog gospodara. Da ih nije obistinio, znamo iz historije. Uzmaknuo je u Ferrol, od tamo u Cadiz, a Bonaparte je sa vojskom, koja je uzalud vežbala u kanalskim pristaniStima pokazao oceanu leda, te poSao na svoj znameniti pohod u sredinu kontinenta. Nelson je 21 oktobra potpuno potukao njegovu eskadru i spasao Englesku od straba i trepeta, koji je imala pred francuskorn vojskom. U toj je bici Nelson izgubio život. Takav je bio svrSetak tog blagoslovnog engleskog junaka, slavom ovenčanog kod Sao Vicenta, Abukira, Kopenhagena. i Trafalgara, ljubimea lady Hamiltonove, pobedioca Napoleona. Pao je na bojnom brodu. Ovaj mu je bio dom skoro celo vreme njegovog burnog pomorskog života, u navali na neprijateljsku flotu; ona je bila cil; i geslo svog njegovog ratnog umeéa na moru, u njegovom elementu, koji je izvor blagostanja i velieine njegove domovine i čuvar Nelsonovc besmrtnosti. Admirai iz vremena brodova na jedra zivco je ceo svoj život u borbi s morelli. vihorima i genijem Napoleonovim. On, koji je bio majstorska utelovljenost britanske strategije, pao je nakon Sto je Napoleon pokazao leda moru. Sto je vise bilo osakaćeno njegovo telo, tim je veéa bila slava njegovog imena. Na Korzici. kod opsedanja Calvija izgubio je desno oko. Na Tenerifi pri napadu na St. Cruz desnu ruku. Kod Abukira bio je teSko povreden na glavi. Kod Trafalgara pak stigla ga je smrt, na brodu »Victory«, ime simboličkog značcnja za citavo razdoblje Nelsonovog ratovanja. Misao invazije propala je za uvek. Plan je bio neizvrSiv èak i za gcnij Napoleonov, posto nije uspeo u osnovnoj potrebi, da zagospodari morem. »Ućinite me gospodarom Doverskog Tesna-

39