Etnički i demografski razvoj u Jugoslaviji od 1921. do 1991. godine : sveska I

XXIV

Bogoljub Kočović

izvesnog broja Madjara i Čeha, aza vreme Prve Jugoslavije Nemaca-folksdojčera.

O jugoslovenskim Jevrejima

U popisima iz 1931. godine, postoje podaci o maternjemjezikujugoslovenskih Jevreja. Broj Jevrejakojimajematemjijezikjevrejski iznosiojesvega 18.044 (odtoga 17.998 jevrejske vcroispovcsti, ali i2B pravoslavne, 16 rimokatoličke i 2 druge hrišćanske) od ukupnog broja razlike koji im je bio matemji jezik ili nacionalno osećanje. Ako pak neko želi da razvrsti Jevreje srpsko-hrvatskoj matemjeg jezika po popisu iz 1931. godine, može da se pozove na brojkeizneseneumojojvećspomenutojknjizio"ŽrtvamaDnigogsvetskogratauJugoslaviji":

Srbi 11.065 Hrvati 15.611 Makedonci 220 Ukupno Jevreja sipsko-hrvatskog matemjeg jezika 26.896

O migraciji i emigraciji

Ako je bilo uvek migriranja iz jedne u dmgu republiku ili pokrajinu, ova je bila mnogo slabija u doba Prvc ncgo što je bio slučaj u Dmgoj Jugoslaviji. ZavremeDmgogsvetskogratavećjebilo pred zločinima ustaškog režima nasilnog kretanja stanovništva, naročito Srba-izbeglica prema okupiranoj Srbiji, što nedvomisleno nosi ime "ctničkog čišćenje". Pred kraj rata, imamo jugoslovensko emigriranje prema Zapadu, i veliku, opet uglavnom nasilnu, emigraciju domaćih Nemaca (Folksdojčera) bilo prema Nemačkoj i Austriji, bilo dasubili deportovani za Sovjetski Savez. Na imanja pobeglih, proteranih ili deportovanih Ncmaca, nastanile su se desetine liiljada, uprvom redu Srba (ali i nešto Hrvata), najviše iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine isa Kosova, što objašnjava nagli skok broja Srba u Vojvodini, i istovremeno izvesno smanjenje broja Srba u gomje navedenim republikama ili pokrajine Kosova bivše Jugosiavije. Sa industrijalizacijom pojavljuju se i pokreti migriranja iz siromašnih ka bogatijim krajevima Jugoslavije, bilo unutar jedne republike bilo izmedju republika. I to treba stalno imati na umu kada pokušavamo da analiziramo ili uporedjujcmo demografske evolucije pojedinih naroda u republikama ili pokrajinama. Od šezdesetih godina imamo sve veću ekonomsku emigraciju, tj. odlaženje na takozvani "privremeni rad" u inostranstvo, koji se sve više pretvara u stakiu emigraciju, često popraćenu gubitkom državljanstva a najčešće integrisanjem u dmgim sredinama, Od sedamđesetih godina pojavljuje se jedna nova vrsta iseljavanja kao posledica težnji ka čistijim etničkim jedinicama. Ti se migracioni pokreti ođnose u prvom redu na Srbe koji napuštajuKosovo(dobrovo!jno ilipodpritiskomAlbanaca), Bosnu iHercegovinuiHrvatsku, i odlaze u većini slučajeva u Srbiju. Taj migracioni pokret pogadja i Hrvafe koji u velikoj većini migriraju u Hrvatsku. Migriranje Srba i Hrvata iz Bosnc i Hercegovine, pored "efničkog čišćenja" Srba za vreme NDH i slabijeg prirodnog priraštaja oba ta naroda, čini da je ova repubfikamogla unati - danisu izbili gradjanski ratovi üßosniiHercegovini prouzrokujući ogromne žrtve na svim stranama, uglavnom mcdju siromašnim i nemoćnim Ijudima, u kratkom periodu vremena - apsolutnu većinu Bošnjaka (Muslimana). Migriranje je posledica kako težnjezaboljim materijalnim životom tako i pritiska