Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

— Dajl — oddovori nemoćno i kao za sebe bolesnica,

Starac natoči drhtavim rukama iz bočice u kašiku, koju prinese usnama bolesnice, Ona popije, proguta sadržaj kašise ravnodiušno,

— Icbro, malo poslije dat ću ti odi onoga praška, Izgovorivši to, starac sjedne i zamisli se, Sadi će mu doći sinovi i zet, da se malo porazgovore, jer eto, liječniki je danas nešto natucao o tome, da će trebati poslati bolesnicu, u bolnicu. Rekao Je još, da će zasada propisati neke lijekove, ali — bolje bi bilo, da ide u bolnicu, I ta misao, da će svoju kćer morati možda: poslati u bolnicu, upravo tu taj čas porazi Sa svojom rozotom; oma se - zakvaččila starcu za srce i nikako da se otkvači. Pa liječnik ne spominje n'šta! o. opasnosti, propisuje lijekove, pa — opet u bolnicu! Zašto u bolnicu? On će je sam u svojoj kući svojim rukama mjegovati. Nastojat će on, da do toga ne dodje, Muoežda ĆeMIJ:NJN:

Penjanje po basamacima i bat mnogih nogu prekine tok starčevih misli, Po su mu dolazili sinovi i zet, Starac se iddipne, da im podje u susret, ali već se vrata Skripeći odfvoriše, ı kroz njih se pomoliše starčevi sinovi, a iza mjih crvemi nos starćeva zeta,

Skinuše prokisle kapute i sjedoše, Braća na stol:ce, a zet se spusti do starca na minder bliže svojoj ženi, Muž i žena se Sledahu, On je, nagnuvši se malo prema njoj, sledaše „umilnim srdačnim i tužnim pogledom, a ona se mjemu jedva primjetljivo smješkaše i Sledaše ga nježno, odano i nemoćno,

— Kako si? Kako se osjećaš? Je li ti malo bolje? mpitaše Je om šapćući,

— Dobro mi je, ali slaba sam, — kako je kod nas, jesi li bio izod kuće?

— Pusti to sada, ti mi ozdravi, a lako je za kuću, —

Bolesnica, uzdahne i spusti umorno glavu na jastuk, s kojega se malo prije bila pridigla, .

J sobi nastane tajac. Braća sjedjahu ukočemo ma stolicama, te su zurila — Jedan u svoju sestru, a drugi je upro oči sa, raširenim zjemicama ma sat, koji je jedini svojim otužnim tiktakanjem prekidao tišmu ww sobi, Starac je savijao cigaretu.

Znadu oni svi, o čemu će se sada govoriti; nekoliko riječi liječnikovih o bolnici natjerale su sve u brigu, O tome će se dakle sada dćovioriti, ali ne smije niko, (da povede riječ prije Moše.

A Mošo je osjećao, da oni čekaju na njega. On stavi cigaretu u lulu, zapali i ispusti dim, a zatim baci duvansku kutiju svojim sinovima.

— Je li Rahel, šta bi bilo, kadi bi ti morala u bolnicu? započne starac,

— Liječnik looš nije rekao ništa stalno, ali kad bi on to zahtijevao, bili ti htjela? —

40

|L OE SO! —

e 4——