Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

ı izgradnii dobro i korisno, a Što rđavo i štetno. Pa ako tai stari cionista po sreći gleda svijet mladenačkim očima, onda će slika, koiu bude vidio n Erecu i prikazao riiečiu, perom ili kistom, biti tisućama i tisućama mladih i starih cionista barem neki surogat za živu Palestinu. Oni će u njezovu prikazu naći barem bliied odragv. onih buinih i šarenih boja, kojima će preliti stvarno znanje o Palestini, ispuniti utvrđene, ali rešetkaste spoznaie o stanju, o dosadašniosti i O budućnosti Ereca.

Takav je stari cionista s mladenačkim pogledom Oto Abeles iz Wiena. Niegova knjiga, izašla ioš 1926. u izdaniu Lowita, opisuič putova– nie lieti 1925. Odonda se koješta promijenilo, ali se situaciia nije bitno preokrenula. Još uviiek kriza zbog nedovolinoga kapitala, ioš uvijek muke haluca pored sve vike o komsolidaciii naselia, koia treba da se osove ma svoje noge i da se uzdržavaiu svojim prihodom bez ikakvih budžetskih subvenciia Palestinske Cionističke Eksekutive iz prihoda Keren Haiesoda. Još uvijek gotovo isti izgledi u siainu budućnost, u koiu ide put prekc mukotrpne sadašniosti. Još uvijek čar krajine palestinske, koja opajia u miesečnim noćima, kad možeš o ponoći da čitaš nasred ulice, u vrućim danima, kad rašće počinie da gine od Žeđi pa se sumorno veže s ijarko osvijetlienim krajolikom i niegovim intenzivnim šarama.

Još uvijek sve to; stoga ie Abelesova kmiiga ioš uvijek aktuelna. Ona ie veoma jednostavna, neafektirana, bez pretieranih pretenzija. Ne ieži za literarnom slavom poput rafiniranih putopisa Holit sjelh e n ovih, poput među sobom polemičkih prikaza Beera i Rundta, poput iscizeliranih doimova i reminiscencila Saltenovih, poput senzacionalnih dopisa Weislovih, Abeles jie stvarniii od mjih. Često upravo škrtari riječima, kao da samo za sebe (i dabome za sve ome, koji su isto tako dobro upućeni u prilike) bilieži u zapiske pDo koie znatno opažanie, ili nabacuie koju značainu crtu liudi i kraieva. Ali iza tih stvarnih reterata eori liubav, liubav staroga cioniste, koii ie došao u goste pionirima ma frontu. Ima često patosa, koi će se nazovitriieznome činiti pretjeranm, ali ie nama svet. Jer ie to i naš patos. I mi osiećamo s niime onai nemir na povratku iz Ereca. I mi miereći sebe o palestinske pionire osliećamo sa strahom, kako ie mlako, bez prave liubavi i bez ikakve brige zanimanic onih, što ostadoše u galutu, za dielo i za sudbinu onih, što su poslani na irontu: kako ie zagonetna apatiia drugih, koii čak ne pokazuiu ni mlakoga zaniniania. Il mi osiećamo, da ima samo iedna opasmost Za izgradnju Ereca: bezbrižnost onih, što im ie cionizam samo ma ustima, neinteres onih, što žive u sigurnoi svagdašniici. Oni mogu da upropaste obnovu · nnatoč svemu junaštvu pionira u močvarama. u kamenolomima, na cestama i u gradovima, unatoč heroizmu gladnih učitelia, sestara pomoćnica i liječnika u koloniama. Pa ier i mi znamo, da se u Erecu odlučuje udes nastainih naraštaieva, ma gzdjegod oni stanovali, zahvalni smo Abelesu, starome cionisti s mladačkim naziraniem, za ovu Kknigu, koiom nas je poveo sa sobom na putovanin kroz Erec. lai(c it dJ'G) (63%

NAŠI HALUCI.

(Uz knicu Hahalucim. slike Gur Ariea, a pjesme iz halučkoga života.) Izdanie Bne Becalel, Jerusalem.)

1 odoše mladići i dievoike iz Evrope u Aziju. Iz galuta u domovinu. Liiepo. Veoma liiepo.

E Ali otići u Erec znači postati radnik. Postati radnik: spavati pod propisnim, to iest propusnim šatorom. biti izvrgnut žegi sunčanoj i zimskoi kiši. zaboraviti na- sve udobnosti, gladovati i snositi žeđu, izbrisati iz sjećania peclane hlače, zatvorenu košuliu s ogrlicom i kravatom.

Postati radnik izgubiti građansku uglađenost, biti prirodniji i surovij. Teške cipele i težak korak, neotesan nastup i glomazan ples.

A u srcu: dobrota, niežnost, dietinistvo. Viera u čovieka i u budućnost. zboz koie valia sve to snositi i podniieti.

Došao ie umiefnik pa ih naslikao. Bez boia, ier su ove nepotrebne,

21