Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

matičan, slatko se smiješio, pročitao kao odgovor nekoliko službenih ispravaka i time svoie protivnike ioš više razbiesnio.

(joodine 1891 postao je vodom umionističke stranke i sad se započela niegova velika borba protiv CGilladstona u pitaniu homerule-a. Kad ie lord SalisDury godine 1902 položio pečat svoga ureda, preporučio je kralju svoga nećaka za masliednika i Balfour, mnogogzodišnii vođa oporbe, bude imenovan milistrom pretsiednikom. To ie on bio do 1905 godine.

Time se ie Balfour, koji je svojom osobnom liubežliivošću i čarom svoj& konverzacije primamio i političke protivnike na svoje glazbene večeri. službeno popeo na najviše miesto. Što ga je mogao polučiti. Za vrijeme rata ie bio prvi lord admiraliteta: kasnije ministar vaniskih posala. G. 1922 ie dobio naziv Earl of Balfour. Do 1923 vod. ie bio zastupnik Velike Britanije u Ligi naroda.

No on je uvijek bio i ostao, filozof. To ca je katkad priječilo u političkom radu. Kad čovjek svaki slobodni čas posvećuje Bachovim harmoniiamz, kad se zadubliuie ı probleme života i mišlienia, kad traži odnose izmedu znanosti i relicije, te stoji na visini edjie osjeća da mi ništa ne možemo: znati, onda mu ie uistinu teško da se nmazlo prenese u sićušne realnosti političkih prilika i da živo prione uz neku stranku, dok mu svijest, historičko shvaćanie i fjlozofska sumnia šapuću da bi i druga stranka mogla biti u pravu. Baltour ie dokar pristaša stranke samo onda kad se radi o pitanjima koje su mu ka toryu i škotskom prezbiterilancu uistinu ma srcu. Demokracija, narod, liberalizam, liudski napredak, agnosticizam, razmirice o temelinim zakonima po nicsea su pojmovi koje barem skeptično posmatra. A velika ga strastvenost može prožeti samo onda kad nade v»liki obiekat u koji može udariti strijela njegova duha: Gladstone, Irska, nonkonformisti, pitanie odgoja, imperijalizam. No nairadiie se on za nešto hvata, om treba uiporišta da govori, naime da DroOti SON 1.

Njegove knjige i eseii polaze također od veće česti s ishodišta polemike protiv nekog sistema, mišlienia, ili osobe. Tako primierice i niegovo veliko dielo: »Uvod u studii teologiie« (»da svoje mišljienie u što oštriiem reliefu predočim, moram za prikazati na pozadini drugog, protivnog sistema mišlicnja«), ili niegovi eseji »Dr. Clifford i religiozna odgoja«, »Pefleksije o novoj teoriji materiie«, »Što da čitamo?«, »Cobdenismus« i drugi. Bez mogućnosti kritike n bi Balfiour zacilelo bio prekoračio prvih stepenica političke ljestve. Jer on prvobitno nije volio politike. Na iednom mjestu govori Balfour o svom >nesretnom zvaniu«, a na drugom kaže: »Vila na koliievci dieteta neka ga za ravijek poštedi od napasti da bude političar«.

Baltour je u vrijeme dok za ioš državni poslovi nisu sasvim zaokupljiali napisao veliko dielo: »Obrana filozofske skepse«. On ie bio iedan od osnivača »National Review-a« i pomazao ie kod osnivania »Psychical Research Society«e; on je počasni doktor sveučilišta u St. Andrews-u, Edinburghu, Cambridge-u, Dublin-u, Glasgow-u i Oxford-u; on ie često držao govore dacima ovih svcučilišta; pisao ie »Osnovke viere«, učeno dielo koje čitaoca vodi m: prag kršćanske teologije, zatim je pisao u raznim revijama eseje. koji ga osvijetliniu kao oštroumna čovjeka. polihistora koji se ne opire popularnim ideiama. Napisao ie i knjigu o golfu. igri, koiu vrlo voli i od kojs — kako ie u šali iziavio — očekuie »škotificiranie Engleske«.

eid

Da Baltour niie i onako bio filozof, bio bi, promislivši pravo svoj poziv. morao postati filozofori. A knjiga njegova života mogla bi se nazvati: »I)ržavnik malgzrć lui«.

29