Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

najzrelijega savršenstva. Zbog toga se porodilo krivo mišljenje da Židov u muzici nije stvaralački nadaren, da u tom pogledu nije punovažan. A razlog?

Židovi žive dvije tisuće godina u tuđini, rasparčani u toliko dijelova koliko imade naroda, zemalja, gradova, ulica ı jezika. Sačinjavajući uvijek manjinu, morali su, nagnati zahtjevima života ı nagonom samoodržanja, svoj život, svoje misli i svoj Jezik sve više 1 više da priljubljuju okolini. Tako je ; židovski muzičar, židovski umjetnik uopće — a blizu stotinu godina unatrap pojavili su se Židovi kao komponisti — ŽIv1O na evropskom kontinentu do aedavna kao nešto polovično. Napola Rus, napola Nijemac, napola Urancuz. Nigdje cjelovit, nikada potpun. Njegov život i djelovanje osnivalo se na obmani. Na obmani sebe samoga, na obmani drugih. Konačno se otuđio ı samome sebi i postao i sebi zagonetkom. Bez obzira na ugled ı priznanje, Što se muzičaru židovskog podrijetla nije moglo da uskrati, morao je da se bort sa zaprekama unutarnje i vanjske prirode, s poteškoćama koje Je morao da savlada. Svagdje stranac, ostao je ı po djelima stran drugim narodima, a u svom vlastitom narodu ipak nije nailazio na odjek. Čitavo stvaranje Židovskih muzičara proniče destruktivni uticaj dualizma u njihovu biću: duh ı materija; duša i intelekt; oblik ı sadržaj. Između muzike ovih židovskih komponista i židovskoga naroda zjao je dubok jaz koji se nije mogao da premosti. Kao »putnicima među dva svijeta« nedostojalo je tim muzičarima wnutarnje slobode, wnmuftarnjega Jedinstva koje bi im privelo dušu punomu stvaranju. 4li muzika Je najnebosredniji izražaj naše volje.

Jedan je od najčešćih argumenata protiv »židovske muzike« taj da ona nema nikakve tradicije, nikakve prošlosti. Zar je to zaista tačno”

Muzička je znanost još mlada. Nema još osnovnih istraživanja koja bi nam dala autentičnu sliku starovjekovne muzičke kulture, a naročito u orijentalnih naroda. Imade mnogo teorija; svaka je djelomice ispravna, nijedna definitivna. I istraživanja su »židovske muzike« još u počecima. Imade zlasova koji tvrde da »židovske muzike« uopće nije bilo. To se tvrdi poglavito u onim krugovima koji ne znaju za golemi interes što su ga Židovi u starome vijeku posvećivali poeziji i muzici i kako se intenzivno muzika gajila čitavim tokom židovske povijesti u religiosnom, javnom i društvenom životu. Židovi su staroga vijeka imali visoko razvijenu literaturu, velik broj muzičkih instrumenata i za ono vrijeme prilično znatnu muzičku produkciju. Muzikom se popraćivala svaka svečanost, svaki radosni ili žalosni događaj. Ah da su napjevi zaista visoke starosti i da su potekli iz naroda, svjedoči činjenica da svi stari židovski centri imadu iste napjeve, mada su odijeljeni tisućgodišnjim vremenskim razmacima; potom su ti napjevi bili još prije razozenja drugoga hrama narodna pjesma. Židovski je narod u starome vijeku bio bogat muzičkim iskustvom i stvaranjem. Studirajući staru židovsku kulturu biblijskoga vremena, nailazimo često na izričaje muzike. Daću nekoliko dokaza. »Juval« se spominje kao otac svih svirača harfe ı frule. — Kad su braća Josipova trebala da jave svome ocu, da njegov sin, koga su držali

49