Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

mrtvim, u Egiptu još živi, molili su Saru kćerku Ašerovu neka pjesmom poprati njihove riječi i time pripravi svoga djeda Jakoya na veselu vijest. (U narodu Živi priča da je praotac iz zahvalnosti obdario Saru besmrtnošću.) Poslije izlaska iz Egipta sam je Mojsije zapjevao veličajnu pjesmu koju je JMHiyama popratila harfom. Kralj Oavid pokušava muzikom da utiša zao duh Saulov. Kad je proroku Eliši valjalo da proriče kralju Josafatu, naredio je najprije da dovedu svirače harfe; Biblija tome pripominje: »Dok Je svirač svirao na harfi, spustila se Božja ruka na Elišinu glavu, i on Je počeo da prorokuje.« U vrijeme Samuela marno se gajila muzička naobrazba. Josip Flavije piše o službi Božjoj u jerusalemskom hramu ovo: Na tisuće pjevača (grupacija je vjerojatno odgovarala današnjemu mješovitom koru), na stotine svirača harfe i trubljača sudjelovalo je kod službe Božje. Pravo impozantno djelovanje toga golemog kora čovjek danas jedva može i zamisliti. Kako je gajenje muzike u židovskom narodu bilo intenzivno, svjedoči i ćinjenica da na kovne novce onoga doba nije bio utisnut nikakav simbol vlasti ili moći kao na pr. kruna, orao, mač, nego — 7w27ČPi inmstramenti. 4 neg1no? u kojima se još i danas čita Tora?! Ove su neginot oštrouman pokušaj da se linija pjevanja (dizanje i spuštanje glasa), naglasak i ritmički poredak kod čitanja Svetoga pisma fiksiraju određenim znakovima i sačuvaju za svc generacije. Nažalost onda još nisu poznavali nota. Zbog toga smo izgubili vehko muzičko blago, a zadaća će biti ozbiljnog istraživanja da potraži i odgonetne posvuda rasijane ostatke. (Sigurni tragovi stare hramske muzike nalaze se prema novijemu istraživanju u gregorijanskom koralu.) Rođena iz dubina pražidovskoga osjećanja, bez prestanka djeluje na nas ta muzička baština neumanjenom snagom kao sveta predaja. Za čitavo vrijeme rasula, gdjegod Židovi stanuju, ozvanjaju stari napjevi, pjesme i plesovi, prate nas uvijek Živi i svježi, a da nisu ni za atom oslabili po dubini i snazi. Ti su napjevi u svojoj jednostavnosti tako duboko osjećajni, da se ni nežidovi ne mogu oteti njihovu dojmu.

Pa ipak da nema židovske muzike?

Gubitkom državne samostalnosti i početkom lutanja po rasulu nije doduše nestalo ljubavi za muziku, ali je samostalno muzičko stvaranje moralo zbog izuzetnih prilika sudbine da sve više i više slabi i nestaje. Skučen ukočenim dogmama predaje, Žživeći u svagdašnjici punoj briga i straha, bez svijetla ı prostora, gubio je Židov pomalo smisao za bivanje u prirodi i nije više imao ljubavi za umjetničko doživljavanje i osjećanje. Ovdje nije bilo nikakvih preduslova za slobodno stvaranje. Tek renesansni pokret židovskoga naroda probudio je i židovskog muzičara na vlastito stvaranje. Radosni znak za unutarnju mijenu u židovstvu posljednjih stoljeća bila je pojava da su se stari komponisti prilagođivanjem pravilima zapadne muzike i zapadnjačkog shvaćanja umjetnosti sve više otuđivali svojim židovskim osobinama sve do posvemašnjeg nijekanja vlastitoga bića, dok je mlada muzička generacija opet našla put k svome narodu. Dwda e fežila za Pbovrathom svome

50