Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

ne prepozna na prvi pogled? A neće li sramota sedmerostruko na mene pasti, ako me netaknutu progna iz svoga doma i šatorjJa? Do u treće koljeno rugaće mi se djeca: Lea bijaše to, grdoba koja je voljna pribjegla mužu da je prizna a koju Je on odagnao poput šugave životinje. Sto da učinim Rahelo, pomozi, jedina sestro, mogu li se osloboditi ili da prkosim ocu kad nas pritište njegova ruka? Što da činim, Rahelo, da me Jakob prije yremena ne prepozna i da me nedužnu ne pogodi stid. Pomozi mi, sestvo Rahelo, pomozi mi zaklinjem tc u ime Svemilosrdnoga!«

Još je u meni plamsao plam srdžbe i premda sam onu ljubila, pakost Je Još uvijek u meni kliktala, a njenim strahom naslađiyala sam se kao blagdanskim jelom. — Ali kad je spomenula tvoje sveto ime, ime 8vemilosrdnova, potresla sam se kao munjom opaljena. Moje se srce ublažilo kad sam oćutila kako prodire snaga tvoje dobrote, moć tvoga milosrđa, Gospode, blago n imurnu mi dušu. Jer ovo je vječnih tvojih čudesa jedno, Gospode: onim časom, kad spoznamo muke bližnjega, ruše se ograde naše Dbešćutnosti. Odjednom osjećala sam s njom bol ı strah ı misleći samo na njenu neizmjernii nevolju zaboravila sam svoju. I bolujući bol sestre moje, smilovala sam s3e, ja tvoja Jadna službenica — Gospode slušaj sada pozorno moje riječi —= smilovala sam joj se u onom času, jer Je rasplakana stajala preda mnom tako kao što ja plačući stojim pred tobom. Smilovala sam joj se, jer je izazvala moje milosrđe kao što Ja zazivam tvoje s užeženim ustima. Odala sam iji ugovoreni znak varajući Jakoba ı sebe. Neka ga tri puta poljubi u čelo prije no u šator uđe — tako, Gospode, tako sam pobijedila ja, Rahela svoju ljubnmoru, tako sam izdala Jakoba ı vlastitu svoju ljubav tvoje ljubavi radi.

Kad sam to učinila ı Lea spoznala moje htijenje klonula je do mojih nogu ljubeći mi ruke i skut, jer ti si ovako stvorio čovjeka: čim osveti dio svete tvoje dobrote, pokrene ga smjernost na hvalu. Zagrlile smo se ı ljubeći se ovlažile smo obraze solju naših suza. I već se Lea utješila ı htjela se upuiiti u vjenčani šator. Ali kad se digla sa zemlje smračila joj je briza ponovno vid i s nova su šaptala blijeda joj usta:

»Hvala ti, sestro srca plemenita«, govorila mi je. »Hvalim ti ı poslušaću tvoj savjet. Ali kako, ako ga ı taj znak ne obmane” Još Jednom me svjetuj sestro, još samo jednom. Uputi me što da radim kad me zovne tvojim imenom? Mogu li nijema stajati kad mi bude govorio, vjerenik vjerenici, mogu li govoriti vlastitim glasom, a da prerano ne ispita varku? Sto da radim, sestro, kad me oslovi, kako da mu odgovorim tvojim glasom kad me zapita? Pomozi mi Rahelo, milostiva budi u ime Svemilosrdnoga!«

I ponovno, Gospode, kad me zazvala najsvetijim tvojim imenom, potresla sam se kao munjom opaljena i zgazila u srcu svome svekoliku oporost. a moja duša zasvijetlila se i razumjela njenu bijedu. I po drugi put ukrotila sam ranjeno svoje srce gazeći ga nogama, a iza toga osjetih da je bilo ublaženo milosrđem i sklono da se žrtvuje. Tada sam joj odgovorila:

»Utješi se Lea, sestro moja, ı ne brini se. Jer u ime Svemilosrdnoga pomoći ću ti da te Jakob ne prepozna prije no je prepoznao tvoje tijelo. Učinicu

240