Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

ovako: dok ti otac bude ovijao velo ušuljaću se u Jakobovu pojatu i čučaću tamo u tmini pored vašeg bračnog ležaja. Pa kad te oslovi odgovoriću mu svojim glasom umjesto tebe. Tako će nestati njegove sumnje 1 on Će te zagrliti i blagosloviti sjemenom svojim tijelo tvoje. To ću učiniti Lea radi ljubavi koju smo od djetinjstva gajile ı u ime Svemilosrdnoga koga si zazivala di; bude i on jednom milostiv djeci mojoj kad ga nazovu njegovim najsvetijim imenom.«

Gospode, tada me obujmila Lea ljubeći mi usta, neka druga ı preporodena uspravila se pognuta. Bezbrižno pošla je da se zastrta velom Jakobu poda. A ja sam učinila svoj očajni čin: Tajno sam se uvukla u šator Jakobov gdje sam se pritajila tik do njegova ležaja. Doskora su otpočeli cimbali tutnjiti i klicati da isprate vjerenike i već je oboje stajalo u sjeni ulaza. Prije no što je Jakob razotkrio zastrtu da joj blagoslovi ulaz oklijevao je čas čekajući naš potajni znak. Tada ga je Lea kako sam ju uputila tri puta poljubila u čelo. A Jakob zadovoljan, misleći da sam ja, ogrli Leu noseći je na ležaj iedva dah udaljen od drhtavih mi usta. Ali prije no što ju je ogrho upitao Je još jednom: » Jesi li uistinu ti, Rahelo, koju ćutim?« I tada, Gospode — teško mi je bilo, ti znaš Sveznajući! — kao čavle iz živoga mesa istrgla sam svaku riječ iz nutrine svoje ı šapćući mu odgovorila: » Ja sam Jakobe, druže moj! Time umiren obljubio ju je svom snagom bića svoga. Ali Ja — Gospode, ti znaš, jer poput kose koja siječe travu reže pogled tvoj tminu, — ja Gospode čučala sam pedalj daleko od njih i bilo mi je kao da živa gorim u ognju, dok je onaj milovao Leu, vjerujući da miluje mene koja sam mu pripadala sa svim žarom krvi svoje. Gospode sjeti se ti Svudašnji, sjeti se noći one u kojoj sam sedam sati uz njih čučala ranjavim koljenima ı bolnom dušom i morala čuti ono što je išlo mene, a što nisam smjela osjećati. Sedam sati sedam vječnosti ležala sam zgurena, zatomljenim dahom prigušujući vlastiti krik, jednako tako kako se Jakob nekoć borio s tvojim anđelom, ı sedamdeset puta dulji činili su mi se ovi sati no sedam godina iščekivanja. |I ne bih pregorila ovu noć moje strpljivosti: da nisam uvijek s nova sazivala tvoje sveio ime ı da me nije okrepljivala pomisao na tvoju strpljivost.

Ovo, Gospode. bio je moj čin, jedini na zemlji kojim se dičim, Ja sam u njem bila tebi nalik u dugotrpnosti ı smilovanju, Jer iznad mjere čovJečić trpjela je moja bijedna duša ı ne znam Gospode da li si ikada tako tvrdo iskušao poput mene ikoju ženu na zemlji kobne noći one. Pa ipak, Gospode, podnijela sam ovu noć sviju noći, a kad su pijetli navješćivali zoru digla sam se iscrpljena dok su oni mirovali shrvani velikim umorom. Brzo sam se sklonula u kuću moga oca, jer doskora je morala doći prevara na vidjelo i tresle su mi se čeljusti pred Jakobovim gnjevom. I jao, ispunila se moja slutnja Jedva što sam počinula u očinskom domu zaorio je glas prevarenog popnt rike bijesnog bika ı navalio je kijačom u ruci da pogodi oca mi Labana. Starcu ocu mome, Labanu, uzeo je strah ruke kad je čuo razbješnjelog. Od groze pao je na zemlju dozivajući tvoje sveto ime. ] ponovno, Gospode, ka, sam čula glas tvog najsvetijeg imena obuze me snaga neke svete odvažnosti

241