Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

je praznu kućicu, uredio je što Je bolje mogao ı osigurao roditeljima svojim liječnikovanjem obezbijeđen život. Doktorat nije položio zbog rata, pa |e prakticirao kako je u Rusiji uobičajeno kao vojnički ranarnik. Na ratištu je mnogo naučio, a nekoliko sretnih slučajeva osigurali su mu naskoro unosnu klijentelu. Roditelji ovog vrlog sina gledali su ususret mirnoj večeri Života, dok je Sabina nastavila prekinute studije.

Visoko sudište, gospoda porotnici sigurno su kroz novine obaviješteui o događajima onih krajeva. Vihor događaja šumi zatirući nesrećne stanovn:ke. Crvene ı bijele čete od kojih posljednje nastupaju s legitimacijama naše republikanske vlade donose umorstvo ı muku izmučenim ljudima kojih mučeništvo pripada najnevjerojatnijem mučeništyu povijesti.

Vorohov mijenjao je posjednika poput drugih gradića. Časoviti vlasto- , dršci vršili su svaku brutalnost nad pučanstvom, otimali su mu njegovo dobro ı učinili mu život paklom.

Dozvolite dakle da se povratim slučaju Hasvin. Živio je već preko godinu dana u svom rodnom gradiću i zadobio pri nosilima crvenih ı bijelih četa također po koju neznatnu modricu. Do 3 marta 1919. Tom datumu neka pokloni visoko sudište svoju pažnju. Taj je dan naime povod umorstyu Pjotra Trubeckog. Gospoda porotnici treba da doznaju ko biva uzdržavan novcem francuskih porezovnika. Vi ćete se kao ljudi, supruzi, oci ı Sinovi zgražati nad opačinom Čiji je tužan svjedok ovaj poput kaplje mladi čovjek koji danas kao optuženik pred vama stoji. Dakle 9 marta 1919 ušla je poslije kratkog okršaja jedna četa tako zvane Petljura-armije s Pjotrom Trubeckim kao zapovijednikom u Vorohov. Prvo njegovo djelo sastojalo se u tom da je dao sinagogu u koju su se Židovi za vrijeme borbe sklonili opkoliti ı zapaliti. Oni koji su iz plamena bježali bili su nabijeni na kolac. Užitak Trubeckoga bio je pomućen gorućim iverom koji je na nj pao i zadao mu na ljevici osjetljivu opeklinu. Dozivali su liječnika, a jedan seljak ispratio je Trubeckoga do Hasvinove kuće. Mladi ranarnik stupio je odlučno pred harambašu da mu ublaži bol pri čem mu je Sabina pomagala. Od sinagoge dopirao je strašan jauk gorućih. Sijedi Moše Hasvin stajao ja zaogrnut u svoju molitvenu haljinu i micao moleći usnicama. Stara njegova žena sjedila je na podnošku i zastirala rukama lice. Kad je Trubecki dobio povoj s blagim melemom, pogledao je mračno svog pomagača ı rekao:

»Ii si Židov?« Ranarnik je kimnuo.

»Budući da si mi pomogao, ostaćeš živ, nastavio Je Lrubecki. »Idi!«

Hasvin uzeo je oca i majku za ruku, Sabina držala ga je za kaput. ı tako su došli po prilici do vratiju. Tada je prasnulo nekoliko hitaca i oboje starih palo je smrtno pogođenoj na zemlju.

Keseći se pokazao je Trubecki vrata:

»Samo ti si slobodan, Židove. Ove svinje spadaju u pakao. Djevojka ostaje meni.«

Hasvyin bacio se poput tigra na ubojicu, ali oficiri su ga povukli natrav ı u času okovali.

246