Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

gospodina Emil Fontena, trgovca kolonijalne robe, ukorio pretsjedatelj strogim pogledom na mir.

Umorstvo izvršio je optuženi 23 februara. Policijski izvještaj ı iskaz svjedoka ocrtali su ovu sliku: Pjotr "Trubecki povratio se toga dana oko 11 sati uveče u društvu 99 godišnje pjevačice Estele Gondor, malo opijen, kući. Pred hotelskim ulazom oprostio se s damom. Jedva je pošla nekoliko koraka čula je dva hica. Kad se povratila vidjela je u predvorju hotela svoga prijatelja u vlastitoj njegovoj krvi. Optuženi stajao je pri tom revolverom koji se dimio i činilo joj se da vidi ciničan smijeh ubojice. '"TTrubecki bio Je OdPih mrtav. Ubojicu koji nije ništa za bijeg poduzimao predvela su dva stražara na komesarijat.

Poslije pročitanih personalija koje je optuženi stojeći saslušao obratio je pretsjedatelj na nj pitanje:

»Šija Hasvin, osjećate li krivnju ubistya?«

Optuženi gledao ga je mrtvim pogledom. Branitelj, Metr Plon domahnuo je optuženom bodreći ga, ali ovaj nije ništa opazlo. Činilo se da je mladić u uzničkom odijelu izgubio svijest, tako tupo skamenjeno stajao | pred ogradom.

Pretsjedatelj ponovio je s prizvukom razdraženosti pitanje, dajući svot negodovanju izražaja: »Kad ste djelo izyršili, mora da ste bili smjeliji.«

Pri tom obuzelo je optuženog nervozno jecanje. Grč je tresao njegovim. izmoždenim tijelom, kaplje znoja curile su po izmučenom licu. Bio bi pao da ga nije uzdržala straža ı dopratila do klupe.

Preslušanje svjedoka nije donijelo bitnu promjenu optužnice. POO nica hotela, natkonobar Žan, pjevačica Gondor, hotelski pisar, više prolaznika i stražari potvrdili su svojim iskazima nepobitno činjenice optužbe.

Kad se optuženi okrijepio, mučno se uspravio ı istražujući ogledao po dvorani kao da nekoga traži. Zatim se obratio svome branitelju koji si Je brisao očale ı nešto mu prišapnuo.

Branitelj, mladi nepoznati odvjetnik potapkao je umirujući suhu ruku optuženog, preletio je brzo Još neke spise ı umolio za riječ.

»Optuženi«, počeo je razlagati, »povratio se godine 1918 poslije višegodišnje ratne službe kao pomoćni liječnik ruske armije u svoje opustošeno rodno mjesto Vorohov. Našao je svoje roditelje Mošea ı Rivku Hasvin u najjadnijim prilikama. Njihova je kuća bila razorena od njemačkih granata, njihova tvornica bila je već dugo izvan pogona, a sve od vrijednosti vec davno potrošeno za život. Živjeli su kod nekog seljaka na kraju gradića u jadnoj izbi. Stara Je žena sjedila s malo peciva koje Je noću ispekla obdan na trgu: muž je nastojao mešetarenjem skucati nekoliko kopejka. Njegova jedina sestra, četrnaestgodišnja lijepa djevojka imenom Sabina zarađivala je kao švelja siromašan svoj kruh. |

Hasvin koji Je godinama bio od svojih odijeljen ı koji ıh Je ostavio u blagostanju bio je duboko potresen. Uštedio si Je od svoje plaće nekoliko tisuća rubalja ı nije niti časa krzmao da popravi udes svojih roditelja. Kupio

245