Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

obori na ubojicu kad li ih rastavi neopazice bujica ljudstva. Trubecki je nestao!

Neću da vas umaram prikazom slijedećih dana u kojima je Hasyim trapao za ubojicom. Napustio Je svoj posao, jeo ı pio samo najnužnije ı provodio sve danje ı noćne časove u traganju. Dok ga nije pronašao i dotukao.

Visoko sudište! Moja gospodo porotnici! Morate ovog čovjeka kojega bol možemo jedva shvatiti, al: kojeg djelo bi svi počinili kad bi nam ;e desilo što se njemu desilo, kažem vam, vi ga morate riješiti!«

Metr Plon srušio se iscrpljen na stolac. Bio je još mlad odvjetuik ı zanio SEC.

Porotnici slušali su zgureni govor branitelja koji je u početku zapinja» da se uzdigne do dramatske vehemencije. Kao građani države čijom po*porom politički avanturisti počinjahu tolike bestijalnosti vidjeli su se odjednom sami na optuženičkoj klupi. A njihov raspeti Bog koji je također bio Zidov gledao je neshvatljiyotužno sa sudbenog stola.

Poslije kratkotrajnog dogovora proglasio ga je najstariji riješen; krivnje. Hasvin stupio je nekoliko koraka naprijed ı ogledao se polagano dvoranom.

Vladala je grobna tišina. Svi su napeto gledali oslobođenog.

Tada je prodro iz njegovih grudiju krik tako užasan da se svima ukočila moždina.

Razderao Je s tijela haljine, srušio se na koljena ı počeo poput psa lajati.

Krvniku je izmakao — ali mu se otvoriše vrata ludnice.

Prevela Ruth Moavi

PAJO WERTHBIM: RASTAJANJA I SASTAJANJA

Posvećujem Tebi, Prijateljice moja!

Ona plava i daleka brda zvala su nas u svoj naručaj. One crkvice ı kapcle, groblja i samotni putovi. Polja i doline, vrtovi ı obale rijeka.

Trčali smo kao malena djeca rukom o ruku, smijali smo se poput ptičicaš i lepršali, a zrak nas je milovao. Bilo je proljeće. Sastali smo se. Jer smo se morali sastati.

= >

Veliki su Tvyoji koraci, Gospode! O, znam Te, uvijek Te dobro poznan: kad dolaziš da mi objaviš sastajanje. Nikad Te nemam a uvijek, o Gospode.

248