Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

ne, ne vjerujem u Te, neću Te, neću Te nikako — — — A ipak Te moram, moram bez izlaza... O, daj mi reci jednom ko si Ti kojega ja neću ı nikako neću, a ipak moram ı svakako moram.

Jedini si Ti koga neću, a moram. O), ko si Ti, ko si Pi — — —

=

U proljećima ćete ih nalaziti na terasama. Blijede su u licu, u struku tanke, i zmijolike su njihove kretnje proljetne i smijeh. A haljine šušte iz svile i duge se pripijaju uz vitkost. I smijeh će utonuti kad nestane ljudi. glazbe i plesa. A kad veče padne na terasu, same će ležati na počivaljci ı gledati u nebo u žaru zvijezda, a lice će im biti bolno ı blijedo.

U jesenima ćete ih nalaziti u dugim i kišnim alejamia starodrevnih parkova u nestašnoj igri riječima Ss njim, ili njegovim prijateljem, ili nekim posve, posve trećim. A kad se poslije šetnja vrate kući, sjediće na prozoru svoje sobe i gledati u noć i vjetar koji teške oblake goni. A lice će im biti bolno ı blijedo.

Svagdje ih ima. Svagdje. U radionicama ı učionicama, u kmima i teatrima, u domovima i na zborovima. Jeste li ıh gledali, znate li ih?

One su i udate, a ima ih i neudatih. Imaju, možda i djecu. I vole, možda, svoju djecu. Ali vole ih tužno i sažalno, kao što ı sebe same žale. Ne, ne ljube one živo i životno krv svoje krvi, djecu svoju, ne grle ih ludo ı pomamno, slade ih tek polako i sanjarski po kosama ı obrvama, žalosno ıh ljube u oči, a suza kane u potaji. »Mama, zašto plačeš, mama?« pita malo, zlatno. »Ne plače, mamica tvoja, ona te voli ...«, odgovor je bolan i težak.

To su one Vitkije od drugih, bljeđe i nježnije. Onoga dana kad im se objavilo ženstvo, onoga dana kad prestaše biti djeca i osjetiše da su Zena, onoga dana porodila se u krvi njihovoj vreloj čežnja mutna i grozna: čežnja za Njim. I kako im je srce odbijalo ritam života, a krv prenosila životnost bićem, tako im je tijelo treperilo u ritmu muzike: za Njim, za Njim — — —

Ali onda: došao je on, drugi, treći ı mnogi. Ali On, Njega nije bilo nikada. On — čiju bi djecu grlile ludo ı pomamno.

I udavale su se, ı ostajale su neudate. I djece su imale, bračne ı vanbračne. Ali Njega nije bilo. Nikada, nikada.

Poznate li ih? To su one, to. i tek kad su sasvim same, i kad nikoga nema uz njih, lice im je bolno ı blijedo.

= =

Gledao sam Te juče na snježnoj poljani. Sve Je bilo bijelo, beskrajno bijelo. Veo tuge lebdio je nad očima Tvojim, pogled Ti je bio plav ı mirisan. Trepavice su Ti bile iz meke svile, a usnice rumene kao žar. Sve je gorjelo u bjelii, a ptice su daleko odnosile bijeli ı čeznutljivi zov sanja. Gledao sam Te dugo, dugo. A sad mi je sve tajno i zagonetno. Ne znam zašto je ona noć bila najljepša.

249